OŽRK Jedinstvo Tuzla ove sezone je podmladio dosta ekipu, a pored djevojčica iz svog omladinskog pogona, klub je angažovao i par iskusnijih igračica iz regije.
Jedna od njih je i 25-godišnja Zemunka, Teodora Savić. Rođena je 1993. godine u Beogradu, igra na poziciji krila, a u karijeri je promijenila veliki broj klubova. Igrala je u Srbiji, Libanonu, Turskoj na Kipru… Sjajna je bila i u mlađim kategorijama ŽRK Zemun, čime je i svojevremeno zaslužila poziv na okupljanja omladinske selekcije Srbije.
Teodora se sjajno snašla u Tuzli, a za Sportske.ba, razgovarali smo o novoj sredini, PLBiH, ambicijama, uzorima…
“Zaista smatram da je Jedinstvo pravi naziv za ovaj klub, jer zaista vlada takva atmosfera u klubu i među djevojkama. Bez obzira na porijeklo, način govora ili kulturu, cilj nam je uvek isti dobar, uporan rad, disciplina i sve to uz osmijeh i dobru atmosferu. Nažalost od samog početka desio nam se peh sa ozbiljnim povredama tako da smo ostale bez tri glavne i standardne igračice u klubu i da nas povrede nekako ne zaobilaze, ali se naravno trudimo svim silama da ne utiče na igru i to nam nekako daje dodatnu motivaciju za dalji rad i vjeru za što bolji plasman iako nažalost moram reći da imamo manjak sreće, borba sa vetrenjačama.”, rekla je Savić na početku razgovora za Sportske.ba, a nakon toga i dala komentar na PLBiH.
“Liga se zasniva na brzom rukometu kao i pretežno svuda danas i nadam se da će sve ekipe težiti ka uzlaznoj putanji i da će se radom i opštim sredstvima pojačati dodatno sama Premier liga.”
Ova mlada i atraktivna Zemunka, opisala nam je i svoj rukometni put, koji je veoma bogat.
“Rukometom sam počela da se bavim jos 2001. godine u ŽRK Zemun, sa njima postizala velike rezultate u mlađima tako i starijim selekcijama, (kao mlađa bila na nekoliko okupljanja mlađih reprezentativnih selekcija Srbije), zatim Rk Milenijum , čuveni Ork Beograd, Crvena Zvezda, Mladost Nova Pazova, Kipar, tri sezone sam igrala za tim Emu (Famagusta) i Digem (Nikozija). Bila sam u Libanu (Bejrutu). Imam iskustva i sa rukometom u Turskoj”, riječi su ove 25-godišnje rukometašice Jedinstva.
Što se tiče uzora i podrške, Savićeva je imala jasan odgovor.
“Od malih nogu što se rukometa tiče uzor mi je Luc Abalo svima poznato krilo Francuske, ali i kao sportista veliko ime Novak Đoković, on je primjer šta znači trud, odricanje i želja da bi se postigao vrhunski rezultat. Moja najveća podrška su moji roditelji, moj mlađi brat Aleksa i moj dečko Zeki koji se takođe bavi profesionalno fudbalom. Kada je teško oni su tu da mi daju vetar u leđa i pruže podršku. Nadam se najboljem plasmanu moje ekipe i da ćemo zadovoljiti očekivanja uprkos problemima koja nas prate.”
Teodora Savić je sjajno i otvorila svoju epizodu u PLBiH, a u prvom kolu protiv Ilidže bila je proglašena i za igračicu utakmice.
(Haris Zilić/Sportske.ba)