Virgil Van Dijk kapiten je Holandije, ključna faca Liverpoola i jedan od najboljih stopera na svijetu. Za mnoge, vjerojatno i najbolji.
Karijeru je počeo u Groningenu, otisnuo se u Celtic da bi preko Southamptona postao najskuplji stoper svijeta kada ga je Liverpool za 78,8 miliona eura otkupio u januaru 2018.
“Kad sam otišao u Groningen, morao sam ići biciklom na treninge. Prvu plaću sam dao da uplatim satove vožnje. Prije nego što sam potpisao ugovor, imao sam 15 ili 16 godina i zarađivao novac tako što sam prao posuđe u Bredi. Trenirao sam ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom i igrao subotom, a radio srijedom i nedjeljom od šest ujutro do ponoći. Bio sam sretan s tih 350 eura jer sam tako mogao počastiti prijatelje u McDonaldsu”, otkrio je sjajni 27-godišnji defanzivac Redsa u intervjuu za BBC, prenosi Index.
Imao je u mladosti problema s rastom.
“Nisam bio visok sve dok mi se rast nije naglo popravio. Kad sam imao 16 godina, moj brat je bio viši od mene. Preko ljeta, kad sam napunio 17 godina, porastao sam 18 centimetara. Koljeno mi je bilo nestabilno. Imao sam probleme sa zadnjom ložom. Morao sam pauzirati šest sedmica i ići na terapije, a onda sam počeo igrati dobro. Sa 16 sam bio spori desni bek. Nisam bio dovoljno dobar za stopera. Nisam bio dobar igrač dok nisam zaigrao za ekipu do 19 godina i postao kapiten. Tada je sve postalo bolje.”
Prije sedam godina zahvatila ga je bolest.
“Bio sam u bolnici 13 noći i bilo je jako teško. Bio je kompliciran problem sa slijepim crijevom. Imao sam infekciju u trbuhu, bilo je ludo. Imao sam odličan period u Groningenu prije toga. Trebali smo igrati derbi, a ja sam se razbolio. Nisam jeo zdravo tada i to je bila moja greška. Bila su to teške dvije sedmice prije nego što sam imao operaciju. Poslije toga je bilo još teže”, priča Holanđanin pa se prisjeća jedne scene iz bolnice:
“Uključio sam TV i na njemu je bila pjesma Vila la Vida Coldplaya. Bilo je to emotivno za mene. I sada kad je čujem pomislim na teške trenutke, koliko mi je sada lijepo i koliko mogu biti ponosan. Nisam tada mogao deset dana ništa raditi, nisam mogao hodati. Kad sam prohodao ponovno, prešao sam deset metara i zadihao se kao lud.”
