Mladen Žižović, rođen u Rogatici 1980. godine, u sportskom društvu je poznat kao izuzetno energičan, pedantan i ambiciozan stručnjak koji nastoji da detaljnim analizama protivnika i predanim radom dođe do željenih rezultata. U javnosti se ne eksponira mnogo, tek po neka izjava ili komentar na dešavanja u bosanskohercegovačkom sportu. Kao fudbaler, karijeru je počeo u Rudaru iz Prijedora, a nastavio u Zrinjskom. Imao je inostrani angažman u albanskoj Tirani, nakon čega se opet vraća u Bosnu i Hercegovinu, u ekipu Borca. Slijedi još jedan angažman u Zrinjskom, nakon čega odlazi u Radnik iz Bijeljine gdje završava fudbalsku i počinje trenersku karijeru.
Preporođen Radnik pod njegovim vodstvom se plasirao u Evropsku ligu, nakon čega je klub napravio unosne transfere od kojih i danas “bere” sitne plodove. Iz Radnika odlazi u Zrinjski, a nakon Zrinjskog u Slobodu. Prije Slobode je imao ponudu makedonskog Škupija, trenutno prvoplasirane ekipe u najvećem rangu makedonskog fudbala, ali kaže da u tom trenutku nije bio spreman da ih preuzme.
“Prošle zime, nakon Zrinjskog sam imao ponudu iz makedonskog Škupija koji je sad prvi na tabeli. Nisam bio spreman da to tad preuzmem, trebala mi je pauza poslije Zrinjskog. Poslije sam se vrlo brzo odlučio da pomognem Slobodi i nadam se da smo na pravom putu”, kaže Žižović na početku razgovora, te nastavlja:
“Nisam neko ko se eksponira. Nema me mnogo u medijima. Volim da rezultati govore o meni nego da u nekm izjavama skrećem pažnju. Više sam za miran rad. To moji rezultati pokazuju, posebno sa Radnikom. Blizu smo bili nekog iskoraka, to se odnosi na Zrinjski kada smo eliminisani iz trećeg pretkola Lige Evrope. Ispali smo od Apoela. Bitno je da radite, da imate ambiciju. Neko to prepozna, neko ne, ali većina ljudi koji su u sportu to prepoznaju. Prošle godine smo imali jednu situaciju u Mostaru. Zrinjski je bio na jednoj prekretnici. Imao sam svoju ideju i drago mi je da smo prepoznali problem, a posebno ljudi koji su unutar kluba znaju i došlo je do jednog zaokreta u sportskoj politici. Sada ubiru plodove jedne kvalitetne sportske politike.”
Kao fudbaler, bio je izuzetno cijenjen, što govore i klubovi u kojim je nastupao i koji se danas svrstavaju među najuspješnije sportske kolektive. Svojevremeno je bio na pragu potpisa ugovora za njemački Augsburg.
Imao sam mnogo ponuda kao fudbaler. Mislio sam da će fudbalska karijera mnogo duže trajati i da će svakog prijelaznog roka biti šest ili sedam ponuda. Bila je jedna od Augsbrga iz Njemačke, međutim nije došlo do realizacije iako je bila kvalitetna”, kaže Žižović.
U Slobodu je došao kada joj je prijetio crni scenario. Ekipu je preuzeo od Gradimira Crnogorca. Bio je pod pritiskom rezultata, ali je uspio sa fudbalerima sačuvati Slobodin premijerligaški status.
“Vrlo teška situacija je bila kada sam došao. Obavili smo prvo dva ili tri razgovora prije nego što sam prihvatio funkciju trenera. Moja procjena da ova ekipa može zadržati premijerligaški status se pokazala dobrom.”
Na ljetnoj pauzi ekipa je doživljela remont. Otišlo je čak šesnaest fudbalera, a na Tušanj su na mala vrata došli Bukvić, Karišik, Ćivić, Veselinović i Ramić.
“Podijelili smo pozicije. Zna se svaka uloga u timu, zna se ko je za šta zadužen. Napravili smo vrlo kvalitetne pripreme. Nismo gomilali igrače, nismo bili ni u mogućnosti da ih dovodimo. Otišlo je šesnaest fudbalera u pripremnom periodu. To je veliki broj za jednu ekipu. Nismo imali veliki izbor, fokusirali smo se na kvalitet. Malo smo i rizikovali. Imali smo sreće da nemamo velikih povreda. Ostavili smo ciljano kvalitetne i karakterne fudbalere u skladu sa mogućnostima kluba i momci su blizu svog maksimuma su prihvatili izazov i bili su dobri. Nadam se sa ćemo tako i nastaviti”, kaže Žižović koji je u dogovoru sa Upravom kluba fokus stavio i na razvoj mladih fudbalera koji sa starijim saigračima čine kostur tima:
“Ove sezone je malo drugačije. Dva igrača do 21 godine moraju započeti utakmicu. Nisam pobornik da se daje prilika fudbalerima tek tako, više sam za opciju da zasluže da igraju i u potpunosti su svi ti fudbaleri zaslužili sve te minute i apsolutno su ih iskoristili. Najviše Osmić i Alić koji su došli i do mlade reprezentacije, Devedžić na početku, Amar Beganović, Kurtalić, u zadnje vrijeme Mehmedović i Kapetanović. To su dva mlada fudbalera, juniorski reprezentativci i sigurno je da je pred njima svijetla budućnost. Tu mnogi zamjenjuju teze, a to je sa trener ili neko viši odlučuje o svemu tome. Naprotiv, oni sami svojim radom, trudom i zalaganjem, treningom i odricanjem više utiču na svoj razvoj nego trebali ostale da pitaju. Mi smo im tu na pomoći jer je to i opredjeljenje kluba da što više igrača iz okoline, regije sjeveroistočne Bosne, dobije priliku. Imamo i Sašu Maksimovića koji je došao i do A reprezentacije, tako da možemo biti ponosni na sve to što su ti momci uradili u ovoj polusezoni i u takvom ritmu ćemo nastaviti i dalje.”
Sportske.ba
