Zlatan Nalić trener-konsultant reprezentacije Švedske i nekoliko evropskih klubova, za Sportske.ba komentarisao je blamažu “Zmajeva” na Kipru.
I pod ovakvim okolnostima što više involviranih, time veća nadmoćnost na terenu igrača i ekipe koji, smijem se usuditi reći, nisu ni blizu dobri kao što je naša reprezentacija Bosne i Hercegovine.
Težak period za bh. fudbal, stoga treba birati riječi jer je mnogo onih (treneri, igrači, navijači) koji u ovom trenutku prolaze kroz fazu prihvatanja činjeničnog stanja da jednostavno nismo dovoljno dobri.
Jos je teže kada svi znamo da bi trebali biti u samom vrhu, po svemu ali baš po svemu, a praksa nam pokazuje upravo suprotno.
Nije ispravno reći da naši igrači nisu imali želju, ali je ispravno reći da nisu imali dovoljno veliku želju da pobjede jučerašnju utakmicu ili da okrenemo na ono što je još lakše za prihvatiti, a to je da su Kiprani imali mnogo veću želju od nas i igrali i pobijedili nas na jedan jedini segment igre u kojem su bolji od nas, a to je želja odnosno borbenost.
Jedan od mojih trenera od kojeg sam učio svoj trenerski posao mi je davno rekao da je fizička sprema i borbenost najbolja taktika. Za to su i Kiprani vjerovatno znali. Također sam zapamtio da on nikada ekipu nije motivaciono spremao kada su u to vrijeme igrali protiv Crvene Zvezde, jer kaže igrači su dovoljno motivisani da igraju protiv Zvezde, čak šta više trebam ih smirivati, ali kada smo igrali protiv onih ”odozdo” tu mi je bilo malo sedam dana da ih upozorim na sve opasnosti koje se mogu očekivati.
Otprilike, to se desilo Bosni na jučerasnjoj utakmici
Dosada sam u skoro svakom intervju za TV spomenuo koliko su male marginale u današnjem fudbalu i koliko malo je potrebno da izgubiš dobijenu utakmicu. Razloga za to je mnogo. Olako postignuti golovi čak šta više, poklon golovi su nas juče zaista lako doveli do najopasnijeg rezultata u poluvremenu a to je 0-2. To su ujedno i bile i dvije odlučujuće okolnosti koje su učinile da se igrači opuste na poluvremenu i da na drugo poluvrijeme izađu znatno manje motivisani i oprezni kao kada bi bilo recimo samo 0-1.
Na drugoj strani Kiprani nisu imali ništa da izgube i impresivno su ušli u drugo poluvrijeme i meni pored TV ekrana je bilo dovoljno da vidim prve tri minute drugog poluvremena da shvatim kolika nas opasnost i koja slika utakmice nas očekuje.
Namjerno ne želim da komentarišem taktičku postavku selektora BIH, jer je od sinoć mnogo toga napisano o igri reprezentacije, nego bih radije okrenuo na dobro što su Kiprani uradili.
Željeli su više, imali su timsku i individualnu funkciju na najvisem mogućem nivou. Strateški su bili mnogo jasni i odlučni i vjerovali su u to što rade. Po sistemu igre vidilo se da su Kiprani studirali našu reprezentaciju u najmanji detalj i da je postavka njihovog tima bila perfektna kako bi onemugićili našu reprezentaciju da rade svoj posao.
Što je naimpresivniji utisak na mene ostavilo je u stvari to da su Kiprani imali i plan B, a vjerovatno i plan C ukoliko bi bio potreban da ga upotrijebe, za razliku od naše reprezentacije koja je, da kažem ”zaglavila” u jednom dijelu utakmice bez i jednog rezervnog plana, rezervne formacije i sl.
Mislim da su Kiprani sa jučerašnjom utakmicom dobili jako mnogo novih simpatizera, jer kako su jučer igrali odlučno i taktički, jasno je ih je teško NE zavoliti!
”Jedan koji želi uvijek je jači od dvojice koji moraju”
(Zlatan Nalić/Sportske.ba)