Kada su pola sata prije kraja Bešić i Višća izlazili iz igre, publika na Bilinom polju ispratila ih je zvižducima.
Orkestar s tribina nije im mogao oprostiti tri gola u mreži za 53 minute. Previše, makar i od Italije, najbolje ekipe u kvalifikacijama za Euro.
Tokom zeničkih 90 minuta, bili smo, nekako, uvijek kratki, spori, nedorečeni… Zmajevi su u Zenici ostali dosljedni sebi i lošim navikama.
Nije bilo dobre stvari u utakmici u kojoj se očekivalo da će igrači BiH pokazati zube, motivisani i željni revanša dobro namučiti Italiju.
Dobili smo sijaset promašaja, loših poteza koje graniče s amaterizmom. Dodavanja igrača Arsenala i Hoffenheima koja su prouzročila gol, zatim nonšalanciju veznog reda, greške bekova i stopera, jalovost napada…
Osjetilo se u igri dvojca iz sredine terena Bešića i Krunića da već predugo leže u klupskim frižiderima.
Višća još uvijek salutira, Džeko daleko od gola, bez prave lopte, mučio se, Pjanić zakočen, bez ekstra pasa…
I tako u nedogled.
O ovim kvalifikacijama će ostati premalo tragova, a previše ruševina.
O Prosinečkom… Ušao je u ciljnu ravninu svog mandata. Neuspješnog ako gledamo samo kvalifikacije.
Selektore, iz Lihtenštajna pođite pravo kući u Zagreb i ne okrećite se. Nema potrebe. Imali ste čiste namjere, ali ste ostavili ruševine. Trebaće vremena da se oporavimo, a proljeće je blizu. Liga nacija i taj baraž ostali su nam jedina nada da možemo na Euro. Mala, ali ipak, nada. A, ona posljednja umire.
(Sportske.ba)