Prije dvadesetak godina bh.reprezentativci su igrali u najvećim klubovima na svijetu. Bh.reprezentativci su bili kapiteni, glavni igrači, najbolji strijelci, nosioci igre u timovima Lige petice.
Naprimjer, Hasan Salihamidžić je bio važan kotačić moćnog Bayerna, Mirad Hibić nosio je kapitensku traku Atletika (M). Sergej Barbarez je, kao napadač HSV-a postao najbolji strijelac Bundeslige.
U Francuskoj je Muhamed Konjić nastupao za Monaco, kasnije vrlo uspješno za Coventry. Emir Spahić, najuspješniji kapiten, s lahkoćom je imao angažmane u klubovima Lige petice. Igrao je za Sevillu, Montpellier Bayer…
Fortunu je u Bundesligu kao kapetan odveo Vlatko Glavaš. Jedno vrijeme imali smo dva igrača u Borusiji D. Pored Sergeja Barbareza igrao je defanzivac Sejo Kapetanović.
Vjerovali ili ne, u jednom bundesligašu imali smo čak četiri reprezentativca. U Cottbusu su nastupali Marko Topić, Tomo Piplica, Faruk Hujdurović i Bruno Akrapović.
U Bundesligi je zapažen trag ostavio Zvjezdan Misimović. Miske je veliku karijeru nagovijestio u Bayernu, u kojem nije dobio pravu šansu, ali je uz Edina Džeku bio najzaslužniji igrač šampionskog Wolfsburga.
Za evropske velikane nastupao je i Sejo Kolašinac. Malo se bh.nogometaša može pohvaliti da su igrali za Schalke i Arsenal. U dvije najzahtjevnije lige.
Mirza Varešanović je kao “tinejdžer” igrao za Bordeaux. U vrijeme kada je Zinedin Zidane nagovijestio veliki karijeru. Varešanović je još nosio dres bečke Austrije, Burse….
Saša Papac i Elvir Rahimić, uz Salihamidžića spadaju među najtrofejnije bh.igrače. Papac je godinama bio među najboljim defanzivcima u Škotskoj, dok je igrao za Glazgov Rendžers, a tim CSKA bio je nezamisliv bez Rahimića. Elvir ima posebno mjesto u klupskoj povijesti ruskog nogometnog giganta.
U Belgiji je, u to vrijeme najbolji igrač Anderlechta, bio rahmetli Suvad Katana. I Mirsad Bešlija je uspješno nastupao u Belgiji.
Elvir Bolić je, nastupajući za slavni Fenerbahče ušao u “klub 100” u Turskoj. Uspješno je Bola igrao i u Španiji.
Meho Kodro i Elvir Baljić su nosili dres Barcelone, odnosno Reala. Ko zna kako bi išla Baljićeva karijera da se nije povrijedio tri dana uoči El clasica
Marko Topić je kao član Milana bio na posudbi u Monzi, a Zlatan Muslimović je u Italiji promijenio nekoliko klubova. Vedin Musić je ostavio zapažen trag u Torinu.
Posljednje desetljeće u Ligama petice uspješno su igrali Džeko, koji još uvjek briljira, Vedad Ibišević, zatim Emir Spahić, Miralem Pjanić (Lyon, Roma, Juventus), zatim Milan Đurić, Ervin Zukanović, Ermin Bičakčić, Mario Vrančić, Mensur Mujdža…
Karijere Edina Višće, Tonija Šunjića, Seje Salihovića, Harisa Medunjanina, Senijada Ibričića i Ognjena Vranješa, Ibre Šehića, Amera Gojaka, Kenana Hasagića, su za svaki respect. Pred Gojakom je još nekoliko godina. Koji bi trebao u naredna dva tri ciklusa biti jedan od nosioca igre u reprezentaciji.
Na kraju da pomenemo dvojicu reprezentativaca, koji su kod pojedinih bh.selektora bili podcjenjeni. Iako su bili u vrhunskoj formi, nosili dres slavnih klubova… Vedad Ibišević i Asmir Begović, u bh.timu su bili nepravedno marginalizirani. U najmanju ruku nisu imali status kakav zaslužuju kao nogometaši i ljudi. Šta tek reći za Muhameda Bešića. U Engleskoj opstati tolike godine, a prezivati se na “ić” može samo neko ko posjeduje kvalitet.
Da nije Džeke, Kolašinca, Krunića, Pjanića, Ahmedhodžića, danas bi državni tim bio sastavljen od igrača koji dolaze iz zemalja “Varšavskog pakta ili Zapadnog Balkana”.
Kostur reprezentacije, htjeli mi to priznati ili ne, dolazi iz Mađarske i Turske. Da nije Džeke bili bi u rangu “trećerazredne” evropske reprezentacije.
Ne smijemo ni pomisliti šta će biti kada sa scene ode najbolji bh.strijelac svih vremena.
(S. R./Sportske.ba)