Kivrin je istakao da je poslije svakih Olimpijskih igara govorio da ih više neće raditi, ali uvijek se predomišljao i nastavljao dalje.
Igre u Sarajevu 1984. ne pamti po dobrom.
“Svake su bile teške. Najodvratnije su bile u Sarajevu”, rekao je Kivrin i dodao:
“Bilo je katastrofalno organizovano. Živjeli smo u stanovima u novinarskom selu. Odnijeli su nam sve suvenire do posljednje značke. Mislim da je to bilo servisno osoblje. Ali to je sitnica. Na umjetničkom klizanju su ukrali kameru Roberta Maksimova. Direktno ispred mog nosa. Bila mi je pod mojim nogama, neko ju je oteo i pobjegao” priča Kivrin za Sport-express.
Prijavio je krađu policiji, a u sve se umiješao agent KGB-a.
“Odmah sam odjurio u policijsku stanicu, rekao im da blokiraju izlaze. Profesionalna kamera. Onda je dotrčao agent KGB-a i rekao mi: ‘Serjoža, ovo je prijateljska zemlja, potrebno je da Olimpijada dobro prođe. U Los Angelesu bismo izazvali skandal, ali ovo je Jugoslavija…’ I tako su to zataškali”, kazao je Kivrin i dodao:
”Vratio sam se u Moskvu. Jedan poznanik fotograf prodavao je istu takvu kameru, Nikon 3 s motorom. Koštača je 2800 rubalja. Kao pola „Žigulja“. A za put u Sarajevo sam dao 1200!”
Zar to nije bilo službeno putovanje?
”Ma kakvi! Radili smo za novine — ali smo išli kao turisti. Još su nam zahvaljivali što su nas uopće pustili. Nadao sam se da će nam vratiti novac za ručkove i večere. I da ćemo dobiti honorar. A bonove za ručkove i večere dali su nam dan prije polaska: „Mijenjajte ih kod konobara kako hoćete.“ Zamijenio sam ih po ludom, nepovoljnom kursu. Uz to su mi ukrali kameru. A nekoliko mjeseci kasnije trebao sam se useliti u novi stan. Nisam imao ni za tabure!
”To je jedini put u životu da nisam imao novca…”
