PODIJELI

Miljan Miljanić, Ivica Osim, Tomislav Ivić, Ljupko Petrović, Miroslav Blažević, Zlatko Dalić, Abdulah Gegić, Milan Ribar, Branko Stanković, Miroslav Brozović, Sulejman Rebac, Dušan Bajević, Ante Mladinić, Toma Kaloperović, Miloš Milutinović, Dragutin Spasojević, Đorđe Gerum, Stjepan Bobek, Rajko Mitić, Vlatko Marković, Ljubiša Tumbaković, Aleksandar Ristić, Gojko Zec, Fuad Muzurović, Ivan Đalma Marković, Radomir Antić, Stevan Vilotić, Vahid Halilhodžić, Vujadin Boškov, Vukašin Višnjevac, Stanko Poklepović, Joško Skoblar, Velibor Vasović, Otto Barić, Ilija Petković, Momčilo Vukotić, Ivan Katalinić, Srečko Katanec, Branko Ivanković, Ivan Golac, Slaven Bilić, Salem Halilhodžić, Aleskandar Ristić, Aleksandar Tirnanić, Vladica Popović, Dušan Nenković, Bojan Prašnikar, Mićo Duvandžić, Milutin Šoškić, Zlatko Čajkovski, Bora Milutinović, Džemaludin Mušović, Mustafa Hukić, Robert Prosinečki, Vladimir Petković, Ico Horvat, Branko Zebec, Ivica Brzić, Safet Sušić, Dragan Stojković, Niko Kovač, Zlatko Kranjčar, Milorad Kosanović, Siniša Mihajlović, Blaž Slišković, Momčilo Vukotić, Nenad Bjeković, Željko Buvač, Džemal Hadžiabdić, Nenad Bjelica… Ovo su neki od trenerskih velikana s jugoslovenskih prostora. Koji su vodili jugoslovenske, evropske i svjetske klubove i reprezentacije. Neki od njih još uvjek grade svoj trenerski “CV”.

Pojedini su trenerski posao radili pedesetih godina, a neki pripadaju novijoj povijesti. Tako je Nenad Bjelica, Dinamov “coach”, našao svoje mjesto u top klasi trenerskih velikana s ovih prostora.

Kako je teško uspoređivati igrače različitih generacija, tako je i s trenerima. Mada je njihov vijek duži.

Nije ovo zvanična rang lista najboljih, jer, naprosto, ne postoji vaga koja bi pouzdano izmjerila učinak trenera i njihove rezultate. Recimo trijumf Rijeke u jugoslovenskom Kupu ima veću težinu od šampionske titule trenera kluba iz “velike četvorke”. Jednako tako specifičnu težinu imali su plasmani niškog Radničkog i tuzlanske Slobode u Evropu. A, tek šampionska titula Milana Ribara sa Željom.

Nema sumnje da je Hrvat Zlatko Dalić svjetskom srebrnom medaljom po svim parametrima zaslužio da se nađe među, recimo, top deset trenera svih vremena. Kao što je Ćiro Blažević, bronzom s mundijala u Francuskoj potvrdio trenersku klasu zidanu od Nanta, Rijeke, Prištine, te vodeći brojne reprezentacije nakon mundijala u Francuskoj.

Još jedan trener iz novije generacije spada među najbolje, a to je Vladimir Petković. Bosanac s švicarskom reprezentacijom bilježi godinama sjajne rezultate, kvalificirajući redovno svoj tim na evropska i svjetska prvenstva.

Safet Sušić, čuveni as, našao se u društvu velikana najviše zbog plasmana “male” Bosne i Hercegovine na svjetsko prvenstvo 2014.u Brazilu.

Vahid Halilhodžić svakako spada među najuspješnije trenere s ovih prostora, jer već tridesetak godina vodi klubove i reprezentacije. Specijalizirao se, kao nekada Bora Milutinović, za “male” reprezentacije kojima je trasirao put na svjetsko prvenstvo.

Vjerovatno ima i onih koji smatraju da je Amaru Osimu i Husrefu Musemiću mjesto među trenerskim velikanima, jer su rezultatima i trofejima u PL BiH to zaslužili.

Čajkovski, Horvat, Gegić, Boškov, Tirnanić, Mitić, Brzić, Bobek.., pripadaju starijoj generaciji, kojih se mlađi ljubitelji nogometa sjećaju samo iz filmova ili priča starijih.

Kao što smo rekli ne postoji “kantar” koji bi tačno i objektivno rangirao učinak najboljih trenera s jugoslovenskih prostora.

Ovo je samo podsjećanje na istinske velikane. Mnogi od njih nisu više među živima, ali zaslužuju pomen i obavezu mlađim generacijama da “proguglaju” i uvjere se kakvi su to bili stručnjaci.

Starije generacije ljubitelja nogometa svakako će se prisjetiti još nekih trenerskih znalaca, koji su ostavili zapažen trag u proteklih nekoliko desetljeća na ovim prostorima.

(Sportske.ba)

PODIJELI