Connect with us

Kolumne

“Gdje bosanska šaka udara, tu trava više ne raste”

Objavljeno prije

,

Ermin Junuzović alias Erko Jun, bosanskohercegovački MMA borac i fitness model, sinoć je ostvario treću pobjedu uisto toliko borbi.

Dvadesetosmogodišnjem Junuzoviću na događaju KSW 49 u Gdanjsku u Poljskoj bilo je dosta 38 sekundi da nokautira teškaša Akopa Szostaka.

Erko je kao favorit ušao u meč i ekspresno je završio borbu. Bh. borac je pogodio desnim krošeom Szostaka, ovaj je brzo pao, a Erko je potom na zemlji poslao još nekoliko dobrih udaraca. Ovo je sasvim sigurno najveća pobjeda za Erku Juna, koji iz meča u meč pokazuje napredak i sigurno da ga u budućnosti očekuju još zbiljniji protivnici.

– Ispunio sam obećanje da meč neće trajati duže od dvije runde. Kad nešto kažem, ne lažem. Borba je bila kratka, nisam se ni previše znojio. Slijedi opuštanje i odmor, vidjet ću ko mi je sljedeći protivnik. Mislim da ste uživali gledajući me kako se borim. Ne mogu govoriti o svom ugovoru, ali ćete me uskoro vidjeti u oktagonu. Moja desna ruka je opasna. Ljudi su sumnjali u mene jer dolazim iz fitnessa, ali ja treniram MMA na visokom nivou. Vidjeli ste kako se krećem, kako kontrolišem protivika i udaram kako bih završio borbu. To je zbog treninga s ljudima s visokog nivoa. Dokazao sam da sam pravi borac. Gdje bosanska šaka udara, tu trava više ne raste – rekao je Jun pa nastavio:

– Sinoć je bila odlična noć za UFD Gymu iz Düsseldorfa, koji već dugi niz godina uspješno vode braća Tomislav i Ivan Dijaković. Sve smo pobjede pokupili. Pored mene slavili su i Anton Račić, Martin Zavada i fenomenalni Roberto Soldić. Robi je još jednom potvrdio da je najbolji borac u svojoj kategoriji u Evropi i odbranio je pojas KSW prvaka sjajnim nokautom protiv Poljaka Kaszubowskog. Želio bih se zahvaliti svim Bosancima i Hercegovcima na velikoj podršci. Stižu mi poruke podrške iz cijelog svijeta. To mi puno znači. Uvijek sam isticao da sam iz Bosne i nadam se da ću u nastavku karijere imati priliku da se borim u domovini. Među prvim mi je čestitao naš najbolji bh. profesionalni bokser Damir Beljo. Imam veliki broj poziva medija iz BiH, tako da u junu dolazim u Sarajevo, Tuzlu, Mostar i Živinice – kaže Erko Jun kojem je podrška u Poljskoj bio brat Fadil.


Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Fudbal

RECENZIJE: Hajdučka priča iz pera Almira Šećkanovića

Objavljeno prije

 

Autor

Foto: Hajduk Split

Hajdučka priča doživljela je svoju promociju u kraljevskom gradu Jajcu. Pored Ivana Gudelja, vrsnog fudbalera Hajduka i reprezentativca Jugoslavije, o knjizi su govorili ugledni bosanskohercegovački novinari Sinan Sinanović i Almir Šećkanović. Recenziju kolege Almira Šećkanović prenosimo u potpunosti:

PIŠE: Almir Šećkanović

Ivana Gudelja sam upoznao nedavno. Snimali smo jednu emisiju u studiju televizije na kojoj sam radio, a Ivan Gudelj je zahvaljujući sugestiji kolege Sinana Sinanovića došao da bude goste tog televizijskog show programa. Moj posao je bio da urednički i scenaristički pripremim tu dvosatnu emisiju, pa sam u toj pripremi pročitao Ivanovu knjigu koju večeras promovišemo, ali i pogledao dokumentarni film koji je na temu Ivanovog života snimila a kasnije i emitovala Al Jazeera Balkans.

U toj pripremi upoznao sam Ivana po prvi puta. Pripremao sam pitanja, gledao kako da napravim najbolje cjeline, da neki dijelovi Ivanovog života ne budu zapostavljeni, a drugi posebno naglašeni. Zatim je uslijedilo snimanje te emisije, a u ta dva sata Ivan je svojim odgovorima potvrdio status fudbalskog velikana, ali i izuzetno pametnog čovjeka. Njegove rečenice su skladne, jasne i sa direktnim porukama. Priznat ćete da nam u javnom prostoru, posebno sportskom, nedostaje takvih osoba, ali i rečenica.

I onda sam u pripremi ove promocije opet uzeo knjigu Hajdučka priča u svoje ruke. Fokus sam stavio na dio u kojem bivši Ivanovi saigrači i treneri govore o njemu. I prilikom tog čitanja, baš tog dijela u kojem fudbalski velikani govore o Ivanu Gudelju, uhvatite sebe kako uz blagi osmijeh odlutate u neka sretnija vremena ovog društva i sporta, u fudbalsku romantiku koja je očito vladala sedamdesetih I osamdesetih godina prošlog vijeka.

U tom dijelu knjige vidjet ćete kako većina saigrača i trenera Gudelja porede sa čuvenim Zanetijem, koji je ne tako davno nosio igru milanskog Intera. Za one mlađe, Gudelj i Zaneti su po svom okomitom driblingu najsličniji Cristianu Ronaldu. Ali zašto je Gudelj bio vrhunski fudbaler, po sposobnostima znatno prije vremena u kojem je igrao – baš kao Ronaldo ili Zaneti, Ivan je imao jedinstvenu sposobnost da pokriva ogroman dio terena. Bez njega ekipa izgleda skromno, pa čak i fizički slabo. Sa Ivanom na terenu ekipa izgleda kao najmoderniji njemački Pancer ili Tigar, spremna da pregazi protivnika. Mi u Bosni bismo rekli – Ivan je ljudina.

Ivan je i fudbalski genije. On je tokom svoje igračke karijere znao sve tajne fudbalske lopte. Baka Slišković u ovoj knjizi kaže da je bio majstor sličan njemu, ali fizički mnogo jači. Ćiro kaže da je tih godina sanjao da ga dovede u Dinamo kako bi nastavio svoju dominaciju sa plavom ekipom.

U knjizi je opisano kako je Ivan stigao u Hajduk. Kako je kao dječak došao u Split, a u glavi mu je ostalo njegovo rodno selo i briga o porodici. U knjizi ćete vidjeti i kako je sjajna ekipa Hajduka u kojoj je Ivan imao glavnu ulogu harala jugoslovenskim terenima. Naravno, treba se sjetiti da je to vrijeme sjajnih timova od Vardara do Triglava. Sarajevo je tih godina imalo Safeta Sušića, Husrefa Musemića, Predraga Pašića. Želju je predvodio Mehmed Baždarević. Zvezda i Partizan su imali pola reprezentacije, a Dinamo drugu polovicu. I ovi manji, uslovno rečeno, imali su vrhunske ekipe – Sloboda je imala Šećerbegovića i Kovačevića, ali i svoje solitere sa kojima je I Ivanu bilo teško. U NIšu se rađao Piksi Stojković. Jugoslavija je tih godina živjela svoj najbolji fudbalski život, a Ivan Gudelj je bio zlatnik na vrhu te krune.

Većina ljudi će reći – tragedija je kada neko završi karijeru zbog bolesti, posebno ako se to desi najboljem veznjaku, reprezentativcu, maestru koji je trebao da potpiše za Real iz Madrida. Ja bih rekao da je tragedija sama bolest, bez obzira koga ona pogodila. Mi danas živimo u vremenu kada je puno više ljudi u stanju potrebe, pogođeni bolesću ili nekom tegobom. I to su sve tragedije oko nas. Ivan Gudelj je imao sudbinsku nesreću da dobije hepatitis koji ga je spriječio da nastavi sjajnu karijeru, ali Ivan Gudelj je pobijedio tu bolest. Ivan je bio primoran da temeljito promjeni svoj život, da odustane od nekih snova, ali I da se posveti drugima. NIje li to pobjeda. Jer, koliko god bilo teško Ivan je pokazao da postoje I drugi izazovi i stvari u životu koji podjednako, poput fudbala, mogu izmamiti radost I osmijeh na licima ljudi. Jedna od tih stvari je I ova večerašnja promocija.


Nastavi čitati

Domaći fudbal

Uoči “vječitog” derbija: Mulalić i Željo zabrinuli struku s Koševa

Objavljeno prije

 

Autor

Foto: Adem Ćatić, www.fkz.ba

Naizgled uvjerljiva pobjeda Veleža nad Željezničarom. Barem tako rezultat (2:0) govori.

Na terenu druga slika. S puno Željinih (polu)prilika. I suverena dominacija na terenu. Pogotovo u prvoj dionici susreta.

Izvadite Nermina Haskića, imate tim olovnih nogu, besmislenih rješenja i jalovih pokušaja da ugroze Benderov gol. Ni nalik “Rođenima” iz pripremnog perioda. Koji su nakon dva- tri treninga muški i dopadljivo odigrali na Poljudu. I zbog igre i remija stekli simpatije.

Znao je Feđa Dudić šta kupuje kada je insistirao na Haskiću. Koji je prevaga. Nema sumnje, Velež će iz kola u kolo biti bolji. Suparnički treneri više će motriti na Haskića, što je šansa za igrače iz drugog plana.

Velež je izgledao nemoćno zbog rivala. Dugo Željo nije odigrao kvalitetniju utakmicu. Čak i kada se pobjeđivalo na Grbavici, pod vodstvom Tome Ivkovića bilo je u stilu “Igru briši, bodove piši!”.

U Vrapčičima smo na igri vidjeli “DNK” Edisa Mulalića. Potpuno novi pristup igri. Niko u Veležu nije očekivao da će Željo igru bazirati na polovici domaćeg gola.

Spoj mladosti i iskustva u plavom taboru. I “Simeone” na klupi. Ako je suditi prema mostarskom izdanju navijači ne trebaju brinuti za, tradicionalno Željino proljeće. Pogotovo što je naredni suparnik komšijski vječiti rival s Koševa.

Šef struke na Koševu Makedonac Vasoski sigurno će detaljno analizirati svaku Željinu akciju. I mora računati na nova Mulalićeva iznenađenja. Edis i prvi mu saradnik Omer Joldić iza sebe imaju desetine “vječitih” derbija. I znaju da tri boda iz susreta s Radnikom i Sarajevom imaju istu težinu.

Domaći teren svakako je prednost. Igrati pred domaćim navijačima veliki je kapital, ali nosi i svojevrsnu dozu pritiska.

Utakmice rješavaju pojedinci na terenu. Strijelci. Golmani. Majstori slobodnjaka… Ovaj derbi dobit će treneri. Koji bolje psihološki i taktički pripreme svoj tim.

Objektivno, Željo je slabiji za sjajnog Sedada Subašića. Koji je, voljom sudije, dobio drugi žuti karton. Mulalić se ne žali, ima džokere, ali i možda najboljeg veznjaka kojeg trenutno BiH ima Samira Bekrića. I Semira Štilića. Igrače koji jednim potezom mogu razbiti sve suparničke taktičke zamisli.

Čeka nas zanimljiv “vječiti” derbi. Puna Grbavica i nekoliko velemajstora u oba tima. Sarajevo je u Trebinju najavilo da se ne odriče ni borbe za naslov. Sve dok ima teoretske šanse. Jednako kao što Željo još uvijek nije daleko od Evrope. Samo da administracija odradi svoj dio posla…

(R. S./Sportske.ba)


Nastavi čitati

Kolumne

Fudbal budućnosti

Objavljeno prije

 

Autor

(Piše: Senad Kreso)

Fudbal evoluira sve brže i brže. Iz deceniju u deceniju rapidno raste kvalitet utakmica i takmičenja. Naravno, fokus je na visoko profesionalnim ligama i takmičenjima. Zbog upliva enormnih količina novca u ovaj sport zadnjih dvadesetak godina, novih tehnologija, savremeno-naučnog pristupa u radu sa fudbalerima (prije svega fizički status fudbalera), nije lako predvidjeti šta se može očekivati od fudbala u sljedećih nekoliko godina.

Neka istraživanja, na temu “Fudbal u budućnosti”, kažu da će sljedećih desetak godina fudbalski meč vjerovatno biti u domenu visokog tempa u igri, zahvaljujući povećanju fizičkih mogućnosti igrača, prije svega izdržljivosti i jačanju sprege između sportske nauke i trenažnog procesa. To će značiti veliki utjecaj na fizičke mogućnosti sportiste i njegov doprinos u igri. Jednostavno rečeno, fudbal se razvija ka bržoj igri, gdje su nivoi fizičkih, tehničkih i taktičkih zahtjeva utakmice izuzetno važni.

Fudbal je evoluirao u brži sport posljednjih godina, a ova evolucija se nastavlja. Jedno istraživanje o Premijer ligi Engleske pokazuje da profesionalni fudbaleri sve više sprintaju i to uveliko mijenja način na koji se igra fudbal. To istraživanje, koje je bilo zasnovano na praćenju i analizi 473 igrača, pokazalo je da se broj sprinteva tokom utakmice u engleskoj Premijer ligi povećao za 50 posto u zadnjih deset godina. Oštrina dodavanja (pas igra), preciznost dodavanja, brzina reakcije na iznenadnu situaciju, brzina donošenja odluke, jačina i preciznost šuta i još mnogo momenata koji sačinjavaju fudbalsku igru su na visokom nivou izvodljivosti. Vrijeme i prostor koji se igračima daje da mirno primaju dodatu loptu stalno se smanjuje. Sve je manje prostora za “razmišljanje” sa loptom. Možemo se sjetiti trenerskih savjeta igračima tokom utakmice: “Stani na loptu, smiri igru”. Skoro svaki pokušaj da se to uradi bio bi neuspješan protiv najboljih timova. Već neko vrijeme, fudbal postaje igra većeg intenziteta. Tako u brzoj igri viskog nivoa, tehnička, taktička i fizička spremnost su itekako važni. Fizička spremnost, koja omogućava veliki broj sprinteva i “odrađivanje zadatog” tokom meča u visokom intezitetu, rezultira povećanjem nivoa kvalitete prikazane igre tokom meča. Taktički, sve je više fokus na strukturi u formacijama i kretanju igrača. Taktičkom mudrošću nastoji se upravljati i kontrolisati meč. Razvoj i pristup tehnologije omogućuje pristup podacima ključnim za analizu svoje i protivničke igre.

Ovaj trend rasta i razvoja kvalitete fudbalske predstave sigurno će utjecati na format utakmice i promijeniti sam način odigravanja iste. Već se zagovaraju promjene koje će ublažiti “trošenje” igrača i jak tempo u utakmicama – korištenje većeg broja zamjena, prekidi u svrhu osvježenja, kraćeg trajanja utakmice, utakmica podiljenih na četvrtine umjesto poluvremena, proširenje gola…

Buducćost fudbala kao pojave i napredak fudbala u igru i takmicenju su predvidivi taman onoliko gdje se kaže “Ljudi sniju, a Bog određuje”.


Nastavi čitati

NAJČITANIJE