PODIJELI

Razgovarao: Haris Zilić

Ženska odbojka na prostoru Hercegovine dobija sve više na popularnosti.

Iz manjih sredina sve je veći broj djevojaka koje igraju zapažene uloge širom BiH, ali i van granica naše države. Među klubovima koji sjajno radi posljednjih nekoliko sezona je i HŽOK Smeč Široki Brijeg.

Jedan od lidera ekipe iz Širokog Brijega je 23-godišnja Glorija Šudić.

Pored odličnih igara na parketu, Glorija je i uspješan student Edukacijske rehabilitacije na Sveučilištu u Mostaru, a sjajno se snalazi i u trenerskim vodama, obzirom da vodi mlađe kategorije kluba. Igra na poziciji primača.

U intervju za Sportske.ba sa Glorijom smo razgovarali o bh. odbojci, karijeri, ambicijama, Širokom Brijegu, treninzima…

Kako je nastala ljubav Glorija & odbojka?

– Odbojku sam krenula trenirati kada mi je bilo tek 9 godina. Dakle već 14 godina sam u ovom sportu. Ispočetka je to bila čisto rekreacija kao i za sve djevojčice. Sestra mi je trenirala odbojku i par prijateljica, tako sam krenula i ja. Već u 7. razredu sam se prebacila u seniore i tu se već nekako počela razvijati prava ljubav prema ovom sportu koje sam zapravo postajala svjesnija. Kako je vrijeme odmicalo naravno to si se više zaljubljivao u odbojku i nisi mogao odustati.

Ne možemo bez korone. Kako ste održavali formu u izolaciji?

– Forma se u izolaciji održavala prvo kućnim treninzima i trčanjem u prirodi na stazi, vjerujem kao i svi sportaši. Kako nam je danas internet dostupan svima u raznim oblicima mogli su se i pronaći razni online treninzi koji su stvarno dosta dobri za održavanje forme. Naravno dosta fitnes trenera je vodilo live treninge koje sam pratila.

Koliko ste zadovoljni postignutim i ambicije u daljoj karijeri?

– Pa znate kako se kaže, uvijek može bolje. Naravno da mi je žao zbog nekih rezultata koje smo mogle ostvariti, a nismo, ali treba gledati s druge strane. Ta strana je zapravo koliko je odbojka u Širokom Brijegu i našem klubu, HŽOK Smeč Široki Brijeg, porasla i koliko je napredovala. Što se tiče osobnih ambicija u igračkom smislu i nisu baš velike. Cilj mi je ostati ovdje još neko kratko vrijeme, igrati i trenirati kako bi se naše mlade perspektivne igračice više igrački razvile i ostvarile svoje potencijale. Veće su mi ambicije u trenerskom pogledu. Trenutno treniram kadete i juniore našeg kluba i planiram se uz svoju struku u tom pogledu još više razviti.

FOTO: Jabuka.tv

Živite u Širokom. Je li se teško probiti iz male sredine na sportsku mapu?

– Pa u vrijeme dok sam ja bila mlađa iskreno nismo imali neke mogućnosti za probiti se dalje. Sada je već druga priča. Zbog poziva na razne kampove i turnire stvorili smo poveznicu sa raznim klubovima koji daju veliku šansu mlađim djevojkama koje imaju potencijala. Mogu istaknuti primjer djevojčice koja ima 13 godina a već su za nju veliki stručnjaci dali mnoge pozitivne komentare, koliko je talentirana i kako nisu odavno vidjeli veći potencijal sa tako malo godina. Nekoliko njih je bilo pozvano i igralo za reprezentaciju BiH. Jedna djevojka iz našeg kluba je otišla igrati za austrijski klub Tirol. Tako da možemo reći da se i taj dio diže na neku veću razinu i time možemo biti zadovoljni.

Sport i obrazovanje, koji je recept za uspjeh?

– Trud, volja, želja, upornost i organizacija. Kada sve od toga imate može se sve stići. Sport te općenito nauči većoj organizaciji i odgovornosti tako da je dosta cura iz našeg kluba uspješno završile fakultet, neke su trenutno na doktorskom, neke položile pravosudni ispit, uspješno završile fakultet i zaposlile se. Tako da se sve može stići.

Da niste odbojkašica, da li bi sebe vidjeli u nekom drugom sport?

– Pa mogla bih u košarci. Volim pratiti, kao i sve ostale sportove, ali i igrati u slobodno vrijeme.

Pridaje li se dovoljno pažnje odbojci u BiH, prvenstveno ženskoj?

– Naravno da ne. Najmanje se posvećuje pažnje svim ženskim sportovima općenito u BiH, a pogotovo odbojci. Nadamo se naravno svi da će se to vremenom promijeniti jer BiH ima odličnih igračica. Neke od njih i igraju na svjetskoj razini. BiH daje velike sportaše za nogomet, tenis, košarku, rukomet, tako isto i za odbojku samo zbog manje pažnje i posjećenosti ne dolaze do izražaja.. Nažalost.

Kada sve sagledate, šta Vas najviše čini sretnom?

– Moja obitelj i prijatelji, te da smo svi živi i zdravi. Pored svega toga naravno sport kojim se bavim i koji me ispunjava, te obrazovanje koje je uskoro kraju.

FOTO: Jabuka.tv

Imate li poseban ritual prije utakmice?

– Prije utakmice se sve zagrlimo i pomolimo se Bogu, prvo za to da se nitko od nas igrača ne ozlijedi i drugo da sve prođe u najboljem redu. Naravno, uvijek nam je drago nadodati na kraju ‘Bože, mi bi pobjedu ali neka bude volja Tvoja’.

Najdraža pjesma, film, knjiga…?

– Volim jako puno gledati filmova i čitati knjiga. Teško je izabrati neke najbolje, ali mogu istaknuti knjigu Koliba od Williama P. Younga da mi je jako draga, a film Worrior. Najviše volim gledati poučne filmove, a i serije koje su zanimljive poput Game of Thrones i serija koja je u zadnje vrijeme popularna La casa de papel. A jako volim i planinariti u slobodno vrijeme.

Vidite li mpžda sebe na odbojkaškoj ino sceni?

– Bilo bi lijepo, ali trenutno ne. Imam neke druge planove u budućnosti kao što sam već navela u prethodnim pitanjima.

Najveća podrška kroz karijeru i ostalo?

– Moja obitelj i prijatelji.

Kojeg bi sportistu/sportistkinju voljeli upoznati uživo?

– Iskreno nemam neku posebnu želju. Drago mi je što sam upoznala cure iz naše sredine i koje imaju takav potencijal da mogu igrati svjetsku odbojku. To su igračice koje je zapravo čast upoznati.

Izreka koja je ostavila jak pečat na Vas?

S obzirom da jako puno čitam uvijek naiđem na neke izreke koje mi ostanu kao misao vodilja..pa tako da ne bih mogla izdvojiti neku posebnu, ali svaka izreka koja se tiče života, prepreka kroz život i borbu s istima ostaje mi kao stalna motivacija, kako u osobnom tako i u sportskom smislu.

Najdraža pobjeda, najteži poraz?

– Uff.. Jako težak izbor zato što imamo jako puno dragih pobjeda. Jako drage su nam pobjede protiv ekipe ŽOK Igmana, ali mogu izdvojiti pobjedu nam je protiv ekipe SOK Mostar prije tri godine kada smo osigurale naslov prvakinja jeseni. Mostar je bio favorit u toj utakmici, a mi smo bile toliko ponosne što smo pokazale karakter i ono što znamo. Dobile smo rezultatom 3:1. I naravno pobjeda nad ekipom Gračanice 3:2 koja nas je dovela do finala doigravanja za Premijer ligu. A za najgori poraz mogu istaknuti kada smo prvi put igrale doigravanje za Premijer ligu. Igrale smo protiv ekipe UOK Bihać u gostima i pobijedile smo. Mi smo mislile da smo se plasirale u finale doigravanja i počele smo plakati od sreće zatim je komentator proglasio da ekipa Bihaća ulazi u finale doigravanja zbog 4 poena više osvojena od nas. Iz minute plakanja od sreće prešle smo u plakanje od tuge.

Poruka za mlade sportiste?

– Da ne odustaju i da se bore za svoje snove. Da je u sportu puno padova koji će ih kasnije dovesti do velikih uspona i da su padovi ono što će ih izgraditi kroz sport a tako i život. Da postave svoje ciljeve i bore se za njih i da pronađu svoju motivaciju.

PODIJELI