PODIJELI

Breza je tradicionalno jako “uporište” bh.navijača. BHF, braće, heroja s tribina. U toj rudarskoj, pitomoj, sportskoj Brezi svi znaju za Bh. Fanatikosa Malika Smailbegovića.

Uoči utakmice s Italijom Malik je na svom profilu postavio sliku ulaznice s prve odigrane utakmice BiH – Italija na Koševu. Bilo je to 6.novembra 1996.godine.

Malik je po zanimanju NAVIJAČ! Kojem je reprezentacija, fudbalska, košarkaška, rukometna, sjedeća odbojka.., u venama. Bh.navijači žive od jednog do drugog datuma utakmica državnih reprezentacija. Od ciklusa do ciklusa. I tako od njena postanka pa do kraja života.

I ovog novembarskog dana Malik će sa svojom brezanskom rajom, sa svojom braćom na tribine. Da podrže svoju reprezentaciju.

– Mogao bih vam cijeli dan nabrajati gdje sam sve bio i prepričavati zgode i nezgode- kaže Malik Smailbegović.

Njegova priča jednaka je stotinama hiljada priča braće s tribina. Ipak, po nečemu posebna.

– Putovalo se raznim, svim prevoznim sredstvima. Autom, busom, kombijem, kako kad. Uvjek nasmijani, raspoloženi…

Umjesto da su “Zmajevi” sretni što imaju takve navijače, heroji s tribina sretni su kada idu među svoje. Samo da su na lica mjesta. Rizikuju s poslom, na faxu, u porodici… I uvjek glava u torbi. Nije teško pogoditi gdje je bilo najteže Maliku i prijateljima.

– Beograd i Marakana! To se nikad ne može zaboraviit. “Upakovali” su nas na jedan dio tribine. Bili smo u paklu. Mi, što smo došli s raznih strana svijeta, naspram hiljade njih. Bacaju na nas šta stignu, pucaju topovski udari, a sve to prenosi televizija. Slušaju i gledaju naši kod kuće. Sergej pokazuje sudiji, traži prekid, ali ništa. Nemaš pojma kako sam se osjećao kada sam vidio svog Brezanina Danijela Smailbegovića i Amarilda Gutića. Oni su snimali sve. Danijel mi je dao mobitel da se javim kući. Kao da mi je dao milion maraka – priča Malik svoja sjećanja iz pakla beogradske Marakane.

Lakše je nabrojati gdje nije bio nego s kojih je sve stadiona bodrio “Ljiljane i Zmajeve”. – Čuvam sve ulaznice. Imam i tu beogradsku. Tu je iz “96” s utakmice protiv Italije kada smo dobili 2:1 Azzure.

Jedan suvenir posebno mu je drag:

– Zamijenio sam na nekoj od utakmica, mislim u St. Galenu zastavu s brazilskim navijačem. I ona me pratila sve kroz kvalifikacije kada smo osigurali plasman na svjetsko prvenstvo u Brazil. Sudbina. Jako mi je draga ta zastava, jer nam je sretna…

Brazil posebno pamti. Kao i svaki navijač. Na stotine, na hiljade djece dobilo je imena po “Zmajevima”, po Vedi, Izetu, Edinu, Erminu, Miralemu, Harisu, Asmiru, Seji… Neki su navijači historijske utakmice i datume koristili za privatne svečanosti. I Malik je digao Brezu na noge u noći kada su “Zmajevi” igrali s Argentinom na čuvenoj Marakani. I sad s posebnim emocijama priča o tom činu:

– Tačno kada se u Rio da Janeiru intonirala bh. himna ja sam u centru Breze zaprostio Vernesu, svoju tadašnju djevojku, a odnedavno i suprugu. Niko u Brezi nije znao šta se sprema. Svi moji prijatelji dobili su zadatak. Neki su bili zaduženi za baklje, pojedini za razglas i sve što je trebalo. Čak ni oni nisu znali šta se sprema. A te večeri, dok se u dalekom Brazilu svirala himna, ja sam Vernesu pitao “Hoćeš li se udati za mene”? Bilo je nezaboravno. Moj najljepši i najsretniji trenutak u životu”- prisjeća se Malik.

Malik čuva drage uspomene. I u srcu, i u svojoj sobi. Vjerenički prsten je u obliku lopte. Za jednom zastavom i sada traga:

– Kada smo igrali s Irskom na Grbavici neko mi je skinuo zastavu s ograde. To je naša zastava po čemu smo mi iz Breze prepoznatljivi. Ne znam jeli namjerno ili ne, ali ako je neko ima zamolit ću ga da mi vrati. I još ću ga nagraditi – kaže za kraj Malik.

Jedan od stotine hiljada naših heroja s tribina. I sutra će sa svojom rajom, saborcima, braćom biti na tribinama. Reprezentacija je njihov život. Trebaju to znati svi koju obuku bh.dres.

(Sportske.ba)

PODIJELI