Connect with us

Domaći fudbal

Na duel rivala čekalo se 31 godinu: Kako je Velež ponizio Hajduka?

Objavljeno prije

,

Vijest da će prijateljski meč pred start drugog dijela sezone imati dva stara rivala još iz jugoslovenske lige Hajduk i Velež i to prvi puta nakon 31 godine je uzburkala krv navijača dva kluba.

Stoga u nastavku teksta ćemo donijeti retrospektivu međusobnih susreta i što povezuje dva velika sportska tabora.

Mostarski Velež je uz “veliku četvorku“, te Vojvodinu i Sarajevo, klub sa najviše odigranih sezona u Prvoj ligi Jugoslavije.

Ukupno 37 sezona “Rođeni“ su žarili i palili najpoznatijim jugoslovenskim fudbalskim terenima.

Najveći rival na zelenom tepihu uvijek je bio splitski Hajduk.

Postoji mnogo razloga zašto je to bilo tako, a nevest ćemo pojedine: blizina dva grada, južnjački temperament i stil, slično poimanje fudbala, radnička klasa, te petokraka na grudima.

Zatim, Splićani su često u svoje redove dovodili igrače odrasle na stadionu Pod Bijelim brijegom – Sula Rebac, Boro Primorac, Blaž Slišković, Mili Hadžiabdić…što je među navijačkom populacijom stvaralo dodatnu netrpeljivost.

Što se tiče “Rođenih“, “Bili“ su “bitni“ i zbog jedne zanimljivosti, a koja se veže za tradiciju i istoriju Mostaraca.

Naime, prvi gol u Prvoj ligi SFRJ u debitantskoj sezoni 1952/53., Velež je postigao upravo Hajduku, a strijelac je bio Hudarin Slavko.

Od tada pa sve do sezone 1990/91., (Hajduk istupio iz jugoslovenske lige i još sa nekolicinom klubova prešao u novoosnovanu HNL) Mostarci i Splićani su odigrali 80 utakmica ( Prva liga SFRJ, Kup SFRJ, Kup prvoligaša, Februarski turnir ).

U zadnjoj već pomenutoj sezoni 1990/91. Velež je bio bolji Pod Bijelim brijegom 4:3, dok je na Poljudu bilo 1:1.

Bilans je prilično ujednačen, Velež 26 pobjeda, Hajduk 30, dok su 24 meča završena neodlučenim ishodom.

Svi znamo da je Hajduk bio član “velike četvorke“ i koga su rijetki mogli pobjeđivati u nekim nizovima, a posebno ne nekim većim rezultatima.

Ipak Pod Bijelim brijegom su uvijek prolazili loše. Na osnovu ogromne tradicije međusobnih duela prisjetit ćemo se epske pobjede “Rođenih“ iz sezone 1974/75.

Aktuelni šampion Jugoslavije – splitski Hajduk, je 8. septembra 1974. godine došao na stadion Pod Bijelim brijegom i pretrpio pravu katastrofu od domaćeg Veleža, kada je bilo – 0:5. Bila je to zlatna generacija “Majstora s mora”, predvođena – Buljanom, Oblakom, Žungulom, Jerkovićem, Šurjakom, Peruzovićem, Mužinićem… Sa klupe tim je predvodio trenerski mag – Tomislav Ivić, čovjek za koga se vežu gotovi svi najveći uspjesi kluba iz Splita.

Na drugoj strani terena našli su se mostarski fudbalski čarobnjaci – trio BMV (Bajević-Marić-Vladić), Halilhodžić, Primorac, Hadžiabdić, Vukoje, koji su bili posebno motivisani činjenicom da je Velež samo par mjeseci ranije osvojio isti broj bodova (45), kao i Hajduk, ali da je ostao bez šampionske titule zbog slabije gol-razlike.

Tog nedjeljnog popodneva Hajduk je pretrpio najteži poraz u Mostaru u svojoj klupskoj istoriji. Golman Splićana Rizah Mešković je dva puta morao po loptu u mrežu. Zamijenio ga je Ivan Katalinić, ali ni on nije mogao spasiti “Bile“ od havarije. Ovakav Hajduk sa osam reprezentativaca, petardom nije mogla počastiti ni reprezentacija Brazila, ali mogli su “Šarmeri sa Neretve“.

Prvo ime susreta bio je centarfor “Rođenih“ – Duško Bajević. “Princ sa Neretve” je pogodio mrežu gostiju tri puta, a po jedan gol još su dodali Momčilo Vukoje i Vaha Halilhodžić. U jedinstvenom retro izvještaju iz tog perioda se mogu vidjeti i svi ostali detalji, a posebno ocjene aktera legendarne utakmice.

Nakon ove blamaže, a samo dvije godine kasnije, 14. novembra 1976. godine, Hajduk je na istom mjestu od istog protivnika pretrpio novu katastrofu. Ovaj put su “malo bolje” prošli – poraženi su “samo” sa – 0:4. Interesantno je da su sva četiri gola igrači Veleža postigli glavom. Dvostruki strijelci su bili Bajević i Halilhodžić, a ponovo je golman Katalinić nemoćno širio ruke i gledao u nebo.

Pomenimo da je kapacitet stadiona više puta rušen, ali najveće posjete se pamte sa dvije utakmice. Tačnije iz 1979. godine VELEŽ-HAJDUK (2:1), 30. 000 – Prva liga SFRJ i 1987. godine VELEŽ-BORUSSIA DORTMUND (2:1), 30. 000 gledalaca – KUP UEFA.

(Mirsad Starčević/Sportske.ba)


Domaći fudbal

Velež osvajanjem Kupa nije napravio svjetsko čudo, ali je učinio mnogo za budućnost… kako?

Objavljeno prije

 

Autor

Piše: Saša Čehajić

Možda ovaj tekst neće doprijeti do koga bi i trebao, ali bitno je da se priča naglas, da ljudi oko nas shvate suštinu koja se nalazi u Veležu i zašto je toliko duboko u porama svakog njegovog navijača…

Svi znaju Veležovu sudbinu, šta je propatio kroz historiju, pogotovo u zadnjih trideset godina. Većinom nas zbog toga sažaljevaju, ali umjesto toga percepciju pogleda na Velež treba staviti na pravo mjesto. Umjesto sažaljevanja, Velež treba gledati s respectom, u svakom mogućem pogledu, a mi navijači imamo obavezu tu percepciju pokazati svima i pokazati je na pravi način.

Krenimo redom. Ideologija Veleža zasniva se na radničkom društvu i borbi prava radnika za svoja prava, što ga u temeljima postavlja kao borca za pravdu i jednakost svih ljudi, još mnogo prije komunizma. Tako da prva pogrešna percepcija pogleda na Velež je komunizam i njegovo vezanje za njega. Velež je uistinu donekle i pronašao svoje mjesto u SFRJ, jer je ta država bila utemeljena na sličnim principima, ali i tada je bilo podobnih za rezultate. Jako bitno je napomenuti da za ono što nas vežu, u biti je nas uvijek bacalo u drugi plan, i kao svi klubovi u bivšoj Jugi bili smo drastično oštećeni, mimo velike četvorke.

Od 93. do danas najteži period za Velež, a prvi i najveći razlog njegovog teškog nadolazećeg perioda je bio što je u početku rata 1992. godine odbio da stane na bilo čiju stranu. To ga je koštalo i za to je platio najveću moguću cijenu. 1993. godine protjeran je sa stadiona, bačen je u kontejner. Tu je trebao biti kraj ove priče…

Ali, ipak nije…

Njegova djeca (svih nacionalnosti jako bitno napomenuti) skupila su ostatke pokidanog Veleža, stavila ih u crnu vreću i sačuvala. Prvim prelaskom preko šatora njegova djeca su prebacila svoj Velež, u dio grada koji je tada prihvatio taj Velež, jer je u tom periodu jedini bio vođen tom ideologijom zajedništva. Stavio teško breme na svoja leđa, jer tada kada se sve diejlilo na njihove i naše, a on ranjen i slab je bio ničiji…

Njegova djeca su ga prihvatila, okrijepila i sačuvala od sigurne smrti. Dolazi teško razdoblje, dolazi pokušaj da se Velež prepiše jednom narodu, skinuta mu je glavna vodilja, njegova petokraka. Ipak, Velež je i ovog puta pokazao da nije ničiji…

“Hvala vam i beskrajno sam vam zahvalan što ste me primili, sačuvali od zla, ali znate me, dobro me znate, pogledajte me, ja sam ničiji, a svačiji”, reče tad Velež i opet stavi petokraku na svoja prsa prkosno i ponosno.

Da jednom za sva vremena razjasnimo svima i svakome… petokraka na Veležovim prsima, nije znak komunizma, niti Juge, to je njegov simbol otpora, borba za prava radnika, jednakost svih ljudi bez obzira na nacionalnu pripadnost, bogataša i siromaha. Simbol da nije ničiji, a svačiji. On će sa tom petokrakom ili živjeti ili s njom i umrijeti.

Posljednjih 20 godina gažen od svakoga, lutao po nižim ligama, jer kao ničiji nije bio interes kratkovidnih ideologa, kojima je vodilja, odmah i sada sve… Napokon, prije par godina, pojavio se čovjek izmiksan od ljubavi i interesa (tako i treba biti) i odluči da vrati taj ničiji Velež na mjesto gdje mu i pripada.

Ali, morao je proći kroz šta je prošao, i NEKA je, i ja, i mi, sa njim sve loše, sva gaženja, neka smo, nema veze isplatilo se. Pokazali smo svima da nije sve u trofejima, nikada ih nismo stavili ispred ideologije.

ZATO JE VELEŽ PUNO VIŠE OD KLUBA

Vratili smo bit i značaj trofeja u ovu državu. Vratili smo nadu svim ljubiteljima fudbala u ovoj zemlji, navijačima najbitniju stvar: Da se takmičenjem osvajaju trofeji, a ne kupovinom i korupcijom. Da je ljubav i ono što nosiš u srcu bitnije od zlata, da je bit fudbala ljubav, poštovanje i borba za pravdu.

I samo Velež ovu državu, ovu ligu, može vratiti na pravi put. Zato pustite ga da bude ono što jeste, ničiji – a svačiji. Nije bitno ko ima više gostovanja, ko je koje nacije, ko je bogat, ko je dao više para. Pustite da Velež bude svih onih ljudi koji njegovu ideologiju vole, poštuju, cijene.

Ne pokušavajte uzeti sebi za pravo da je više vaš, jer nikada Velež neće biti ničiji, a biti će svačiji, on će s tim umrijeti ili s tim živjeti. Tako je odlučio kada se rodio, zato je Rođeni! Od rođenja do smrti ne odriče se svojih ideala, zato je toliko velik, zato je toliko jak, to je pokazao i dokazao.

E… ZATO NAM JE DUBOKO U PORAMA! Ne pokušavajte to promijeniti, niko nije uspio, niti će…

MOSTAR U SRCU VELEŽ DO GROBA…

Stavovi izneseni u tekstu su osobni stavovi autora i nužno ne odražavaju stav redakcije portala Sportske.ba


Nastavi čitati

Domaći fudbal

Navijači se tukli sa igračima Rudara, skidali im dresove (VIDEO)

Objavljeno prije

 

Autor

Foto: Printscreen

Prijedorski Rudar doživio je težak poraz od Radnika u Bijeljini rezultatom 5-2, te su tako ostali i bez teoretskih šansi da mogu sačuvati premijerligaški status.

Poraz i ispadanje iz elitnog društva pao je navijačima kluba iz Prijedora vrlo teško, bili su nezadovoljni igrama svojih igrača. Preskočili su ogradu na tribini i utrčali na teren stadiona u Bijeljini i fizički se obračunali sa igračima.

– Uvrede, pesničenje, skidanje dresova! Nakon završetka utakmice najvatrenije pristalice Rudar Prijedora nezadovoljni izdanjem svojih ljubimaca, utrčali su na teren i obračunali se sa igračima svog tima – piše Sport Bijeljina u opisu videa na kojem se može vidjeti sukob.

Naguravanje i psovke prerasle su u fizički obračun, a sve što se dešavalo nakon utkamice u Bijeljini možete pogledati OVDJE.


Nastavi čitati

Domaći fudbal

Na Grbavici bez pogodaka, Rudar i Radnik zvanično ispadaju iz Premijer lige BiH

Objavljeno prije

 

Autor

Foto: Printscreen

Danas je kompletirano 32. kolo m:tel Premijer lige Bosne i Hercegovine, a nakon pretposljednjeg kola sve je poznato. Radnik i Rudar su zvanično ekipe koje ispadaju iz lige.

Željezničar je na Grbavici ugostio ekipu Širokog Brijega. Plavi s Grbavice su bili konkretniji protivnik u prvom poluvremenu, ali pojedine šanse nisu uspjeli pretvoriti u pogodak. Na odmor se otišlo sa početnih 0-0. Drugo poluvrijeme ponudilo je još “dosadniju” utakmicu, pa na Grbavici nismo vidjeli pogotke danas.

Na stadionu Asim Ferhatović Hase odigran je susret između Sarajeva i Slobode. Izabranici Dženana Uščuplića bili su bolji protivnik u prvom poluvremenu, a bolju igru krunisali su pogotkom u samom finišu prvog poluvremena. Mersudin Ahmetović je u 44. minuti pogodio mrežu protivnika za 1-0. U drugom poluvremenu nije bilo pogodaka, Sarajevo je slavilo minimalnu pobjedu.

Mostarski Velež gostovao je u Banja Luci ekipi Borca. Velež je bolje otvorio meč i poveo golom Šikala u 13. minuti utakmice. Međutim, banjalučka ekipa je preko Lukića stigla do poravnanja u 38. minuti, a pri rezultatu 1-1 se otišlo na odmor.

U drugom poluvremenu banjalučka ekipa je uspjela u potpunosti preokrenuti rezultat, te golom u 79. minuti slaviti pobjedu.

Obzirom da je prijedorski Rudar poražen u Bijeljini od Radnika (5-2), sada je ekipa Rudara i zvanično ispala iz Premijer lige Bosne i Hercegovine, upravo zajedno sa njihovim današnjim protivnikom, ekipom Radnika.

Rezultati 32. kola m:tel Premijer lige BiH:
Borac Banja Luka 2-1 Velež Mostar
Radnik Bijeljina 5-2 Rudar Prijedor
Sarajevo 1-0 Sloboda
Tuzla City 1-2 Posušje
Željezničar 0-0 Široki Brijeg

Standings provided by SofaScore LiveScore


Nastavi čitati

NAJČITANIJE