PODIJELI

Reprezentacija Bosne i Hercegovine je sinoć ”ponovila gradivo” sa gostovanja u Tempereu i Jerevanu, izabranici Roberta Prosinečkog odigrali su još jednu utakmicu bez imalo ičega i zasluženo izgubili od rastrčanih Grka.

Da smo ”mrtvi prosjek” ili što bi sinoćnji kapiten Miralem Pjanić rekao ”osrednja i nezrela ekipa” je sada definitivno zacementirano, medjutim, bojim se da vezista Juventusa nije rekao cijelu istinu.

Kvalifikaciona grupa sa Italijom, Finskom, Grčkom, Armenijom i Lihtenštajnom se u prvu ruku činila kao nikad lakša. Nijedna od ekipa, uključujući i nas, nije bila na SP-u dvije godine ranije a mi, pojačanog samopouzdanja nakon uspjeha u Ligi nacija, smo već sebe vidjeli u borbi za prvo mjesto sa Italijom.

Ono što smo zaboravili je da ni Mehmed Baždarević a, ispostaviće se, ni Robert Prosinečki nisu uspjeli da nadomjeste ključne igrače koji su se penzionisali zadnjih nekoliko godina.

Okosnicu reprezentacije koja je igrala na SP-u u Brazilu činili su igrači stasali izvan granica domovine. Od prvih jedanaest protiv Argentine 2014. samo su Edin Džeko i Emir Spahić imali iza sebe igračko iskustvo iz Premijerlige BiH te Edin Višća koji je tu utakmicu ušao sa klupe.

Sinoć protiv Grčke takvih je bilo šestorica u prvih jedanaest, a sve tri zamjene što su ušle su također igrači sa premijerligaškim pedigreom.

Htjeli mi to ili ne, na Premijerligu se moramo osloniti jer interesovanje N/FS-a je minimalno kada su igrači naših korijena a sa tuđim pasošima u pitanju. Najčešće ovisimo o dobroj volji pojedinaca koji su spremni da pomognu oko procedure mjenjanja sportskog državljanstva.

Tako smo dobili Kolašinca, Bičakčića i Hajrovića a da nije bilo BHFanaticosa sa jedne i Željka Komšića sa druge strane, pitanje je kad bi bila završena procedura oko pasoša Miralemu Pjaniću.

U međuvremenu smo ”izgubili” Harisa Seferovića, Muamera Tankovića, Ajdina Hrustića, a o Joviću, Gudelju, Jedvaju i drugim, barem u teoriji, potencijalnim fudbalerima i da ne pričamo.

Iz dijaspore više nikad neće doći neko poput Sergeja Barbareza ili Zlatana Bajramovića. Biće tu sigurno dobrih igrača, pa možda igrački gledano i boljih od nabrojanog dvojca, ali teško da će tu biti emocije, patriotskog naboja i spremnosti da se ostavi srce na terenu za Bosnu i Hercegovinu u istoj mjeri.

Ključ neuspjeha svih ovih godina leži u činjenici da ne postoji sistem rada, ni na terenu ni van njega. A u manjku sistema onda je sasvim normalno da odnekud ispliva Dino Hotić kada ti treba Dilaver, da se žmiri na odlične partije Luke Menala i da se zanemari Prcić, a da se forsira Sarić.

Zato mi dozvolite da dopunim Miralemovu izjavu. Mi nismo samo osrednja ekipa, mi smo skup neodgovornih pojedinaca vođeni ličnim interesima nadređenih u Nogometnom savezu i dokle god bude tako, odlasci na velike smotre će da budu izuzeci a ne pravilo.

(Pise: Ismet Turšić – Ića)

PODIJELI