PODIJELI

Piše: Ismet Turšić

Mnogi sigurno znaju ko je Guy Roux (Gi Ru). Simpatični čikica koji je bio trener francuskog AJ Auxerrea (Oksera) dugi niz godina. Tačnije, ravne 44 godine. Kada je Guy preuzeo tadašnjeg četveroligaša 1961. godine uradio je to u ulozi trenera-igrača. Bila mu je to šesta sezona u njihovom dresu i bilo je prirodno da, iako tek 23-godišnjak, preuzme odgovornost trenera.

Devet godina kasnije Auxerre je ušao u treći rang francuskog fudbala a Guy je odlučio da te godine objesi kopačke o klin. Cetiri godine nakon toga AJ Auxerre uvodi u drugu ligu a odprilike istovremeno kada je umro drug Tito, Auxerre i Guy Roux su slavili ulazak u društvo najboljih.

Trebalo mu je još četrnaest godina da osvoji prvi titulu sa AJA, bio je to francuski kup a dvije godine kasnije postali su prvaci po prvi i jedini put u historiji kluba. Te godine je osvojena dupla kruna a kup su osvajali još dva puta.

Svemu lijepom dođe kraj pa tako i ovoj fudbalskoj bajci. Guy Roux je napustio Auxerre 2005. i od tada klub nije bio ni blizu da ostvari neki zapažen rezultat. Doduše, 2015. su igrali finale kupa protiv nemogućeg PSG-a i to bi bilo to što su napravili nakon Rouxa. Danas su na skromnom 13. mjestu u drugoj ligi sa četiri boda više od Paris FC-a našeg Mehmeda Bazdarevića.

Da neko ostane ili opstane na nekoj, odnosno bilo kojoj poziciji u Bosni i Hercegovini 44 godine te da pritom prikazuje konstantni napredak je danas nezamisljivo. Pa ni pokojni Maršal Tito nam nije toliko dugo ”traj’o”.

Posao fudbalskog trenera je jedno od nezahvalnijih radnih mjesta u svijetu ali kad malo pogledamo statistiku, shvatićemo da nigdje nije nezahvalan k’o u Bosni!

U BH Telecom Premijerligi Bosne i Hercegovine u ovoj sezoni poziciju šefa stručnog štaba napustilo je 16 trenera. Neki svojom voljom, neki ne ali uglavnom 16 licenciranih trenera je ostalo bez posla u ovoj polusezoni.

Ako se osvrnemo na region, vidjećemo da su te brojke mnogo manje. Tako je u Srbiji i Albaniji do današnjeg dana po devet trenera dobilo otkaz ili podnijelo ostavku, u Hrvatskoj i Sloveniji po šest, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji po pet a na ”temperamentnom” Kosovu tek četiri.

U Italiji, u ligi sa dvadeset klubova, šest trenera je fasovalo prijevremeni ”Adio” dok je u Engleskoj njih četvorica završilo svoj posao prije vremena.

Ponavljam, u Bosni i Hercegovini 16 trenera je zaposleno, prožvakano i izbačeno. I to u ligi sa dvanaest klubova, u ligi koja ni po kojem parametru ne bi trebala biti zahtjevnija ili teža za raditi od liga u regionu. Rezultate u nekim evropskim okvirima nemamo tako da nije baš da će nam klubovi ostati uskraćeni za milione nečega ako se ne plasiraju u Evropu.

Od sezone 2012/2013 pa do današnjeg dana u Premijerligi BiH je preko 200 puta smjenjen trener! Kada ekipa za jednu polusezonu ima nevjerovatnih pet trenera, onda je to degradacija trenerskog posla za koji, da bi ga obavljali, morate imati licencu koja je i skupa i zahtjevna.

Degradiranje i devalviranje nije isključivo krivica loših uprava, ima tu i trenera ”kratkog fitilja” koji nakon dva poraza pakuju kofere krijući se iza fraze da je to jedino moralno.

Jedino moralno je da ostaneš i da se potučeš do kraja, da digneš tim psihološki i taktički i da pokušaš zajedno sa igracima spasiti čast i obraz kluba.

Pitanja koja se samo po sebi nameću je – jesmo li mi uopšte normalni?

Kakvi su to megalomani što sjede u upravama i što misle da im je dobar potez otjerati trenera koji im je prije pola godine donio prvu duplu krunu ikada i koji je barem blizu da postane neko ko bi mogao barem malo parirati francuskom junaku sa početka priče.

Odricanjem Husrefa Musemića Sarajevo se odreklo dijela svog DNK-a. Sigurno da Husrefov ”Man Managment” nije baš najsavremeniji ali to su stvari koje se mogu i moraju rješavati iza zatvorenih vrata i bez prenaglo donešenih odluka.

Pogledajte oko sebe, drage moje i dobri moji, to se tako ne radi ni u Bangladešu gdje su, by the way, do sada otjerana samo dva trenera.

Kad se malo bolje čovjek zamisli, shvati da nije ni čudo što ne možemo skupiti petnaest fudbalskih stručnjaka da sjede u Izvršnom odboru F/NS-a. Kako će neko u ovim okolnostima napraviti karijeru dovoljno dobru da bi se nazivao stručnjakom?

Ali dobro, mi smo mala zemlja, tek izašla iz rata..

PODIJELI