Connect with us

Fudbal

Susret u Ulcinju s centarforom koji me prije 30 godina htio ubiti

Objavljeno prije

,

Foto: Sportske.ba

Piše: Sinan Sinanović

– “Pa, otkud ti ovdje? Gdje na tebe naleti… Znaš li šta si ti meni uradio s onim tekstom… Da sam te našao, ja bih te ubio. Bi života mi. Da znaš da si otišao na vrijeme iz Rijeke. A nemaš pojma šta si mi napravio. Još kad su “SN” prenijeli tvoj tekst. Ma, sreća da te nisam sreo…

Tako je izgledao neočekivani susret legendarnog centarfora Vojvodine, Rijeke, španskog Alikantea i novinara, koji je tekstom o Zoranu Banu uzdrmao Rijeku i općenito nogometnu scenu u Hrvatskoj.

Za sve je “kriv” Zoran Ban

Ban je “92” godine bio najtalentiraniji napadač u Hrvatskoj. Izdanak Rijekine škole. Koji je stasom i stilom podsjećao na Alena Bokšića. S nepunih 20 godina ostvario je transfer u slavni Juventus.

Zoranov je menadžer bio Miodrag Kustudić, robusni centarfor Rijeke. Stariji ljubitelji nogometa pamte ga kao napadača novosadske Vojvodine i ex “devetku” jugoslovenske reprezentacije.

Nećemo o spornom tekstu u riječkom magazinu “KRONIKA”, koji sam uređivao s vlasnikom Sanjinom Kurevićem.

Trideset godina sam uspješno izbjegavao “Kuleta”. On je tih ratnih devedesetih godina otišao za Španiju, a ja “96” za Sarajevo. Taman da se nikad ne sretnemo. Prije nego će izaći tekst o Banu i Kustudiću, svratio bih ponekad u Kuletov kafić u Srdočima. Bio je laf, gospodin, gromada! Kao što je i danas.

Kako smo se sreli nakon tri desetljeća? Za sve je “kriv” Pavle Pepđonović. Kojeg su znali svi Ulcinjani, nešto malo Riječana, a danas, nakon najvećeg skupa sportaša u crnogorskom pitomom primorskom gradiću, cijela “Juga” zna za Pavla.

Ne znajući za moj i Kuletov rat Pavle me uključio u svoj organizacioni tim. Kao “vanjski” suradnik. S ciljem da dovedem respektabilni tim iz Bosne i Hercegovine i da mu dostavim što više telefonskih brojeva bivših igrača s jugoslovenskih prostora.

Foto: Sportske.ba

Prvih dana tražio je hajdukovce, a onda sam na dnevnoj bazi Pavlu referirao razgovore i odgovore, slao prepisku s asovima i brojeve mobilnih.

Miodrad Kustudić je posljednji čovjek za kojeg sam mislio da će ga Pavle nagovoriti. Ne znam ni kako je uopće došao do njega. Potajno, vjerovao sam da je Kule saslušao njegovu ideju, pohvalio i obećao doći. Nadao sam se sve dok nisam ugledao Kuleta kako paradira aerodromskom zgradom. A tek kada je Pavle na fejzbuku postavio sliku Kuleta na ulcinjskom suncu dok ispija viski s ledom…

Znao sam da od Ulcinja nema ništa. Ne idem! Ako sam ga 30 godina izbjegavao, zašto bih svojim dolaskom kvario ulcinjsku priču. A, opet valjalo je organizirati dolazak tuzlanskih asova Šećerbegovića, Mulahasanovića, Mujezinovića, pa nagovoriti velikane Mirsu Fazlagića i Envera Hadžiabdića, Miloša Đurkovića, Nijaza Ferhatovića i ostale potencijalne putnike za Ulcinj.

I Vahi stao na žulj

Odluku da ne idem u susret Kustudiću olakšao je kolega Emir Delić. Znao sam da će Dela biti pri ruci bh. asovima i na najbolji način predstavljati bh. delegaciju…

Kustudić mi je još više “pao” kada ga je, u skoro svakom susretu, a zadnjih godina bilo ih je puno, pominjao Vahid Halilhodžić.

– Zamisli šta mi uradi Miljan Miljanić. Kada sam igrao u životnoj formi, “Čiča” za utakmicu sa Španijom u Beogradu pozove Kustudića. Onog iz Rijeke. A u Rijeci bio taj neki Ljubo, vrlo moćan u FSJ. Nikad nisam halalio Miljanu. Rekao sam mu to u Holiday innu, kada je dolazio u Sarajevo. Kurtoazno sam pozdravio, ali nisam zaboravio, niti ću ikad zaboraviti tu nepravdu- priča Vaha kada je jugoslovenska reprezentacija na “meniju”.

Tako je bilo i za posljednjeg druženja na Sedreniku kada smo sjedili Vaha, Halid Bešlić, čuveni humorista Osman Džiho, kolega Emir Delić i moja malenkost.

I tada se sigurno štucalo Kustudiću. Vjerujem i Ljubi Španjolu. A taj Španjol, jedan je od najuspješnijih sportskih radnika na jugoslovenskoj sceni. Najsposobniji kadar Rijeke. Koji je na Kantridu donio dva jugoslovenska kupa Maršala. U reprezentaciji su u Španjolovo vrijeme, osim Kustudića, igrali još Desnica, Hrstić, Jerolimov…

Borio se “šjor” Ljubo za svoje. Rijeka je tada bila “peti” jugoslovenski klub. Odmah iza velike četvorke.

Ipak, krenuo sam radi Pavla u Ulcinj. I radi Kuleta. Iskreno, naivno sam vjerovao da je davno zaboravio na tekst i priču o njegovom pulenu Zoranu Banu. Koji je otišao u Juventus, dobio ozbiljne pare i “zaboravio” na svoje u Dražicama kraj Grobnika. Starci su imali sina u Juventusu, a opet su rintali po cijeli dan. Susjedi su mislili da stariji Ban vuče “kariole” po selu iz dosade…

Računao sam da me Kustudić, u toj galeriji dragih ljudi, saigrača, suparnika, prijatelja, neće ni primjetiti. Te “92” godine imao sam šezdesetak kila, više kose… Išlo mi je na ruku i što Kule nije na fejzbuku.

I onda šok. Dok Kule udovoljava raji za slikanje, pred njim stoji novinar koji mu je zagorčao život. Zbog kojeg i danas nosi ožiljke. Nakon što se pribrao, protrljao oči, uštinuo za obraz, da se uvjeri kako ne sanja, izgovorio je ono s početka priče.

Foto: Sportske.ba

O Šaranu i Lerincu

Dobro, ne bi me baš ubio… Da me sreo prije trideset godina. Te ulcinjske večeri za istim stolom sjedio sam s Kustudićem, Hadžiabdićem, Delićem… Kule je pio viski, vino, rakiju… Najviše je bilo leda u čaši. Pričali smo o njegovom nekadašnjem kafiću u Srdočima. Povjerio mi se kako ima želju sagraditi kuću u mjestu njegovog oca. Selo se zove Majstori kod Lovćena. Posebno je bilo dirljivo kada je Kule pričao o Muratu Šaranu, njegovom saigraču i prijatelju. Kojeg je baš on doveo u Levante. U klub po kojem se zvao Muratov kafić na Ilidži. Pričao je o Muratu suznih očiju, o velikom igraču i čovjeku. Kasnije će se moj nekadašnji “neprijatelj”, a od sada prijatelj, prisjetiti utakmice sa Željom na Grbavici. Sedamdeset i neke. Padali smo od smijeha kada su Enver Hadžiabdić i Kustudić pričali kako je Laslo Lerinc završio na nosilima. Lerinc je tada bio najbrži igrač u Jugoslaviji, a Vojvodina imala strašan tim. Čak ni legendarni Josip Katalinski i Hadžija nisu ga mogli zaustaviti. I onda se neko “sjetio” da nakratko nestane svjetla na Grbavici. Taman toliko da Lerinc završi na travi. Lerinc nije nastavio utakmicu, a Željo je rutinski dobio Vojvodinu. Kasnije će se Lerinc i Hadžija neočekivano sresti u Novom Sadu… Kao Miodrag Kustudić i ja.

Kuleta sam pozvao u Sarajevo. Obećao je doći prvom prilikom. Otići ćemo u Levante. I na Šaranov mezar.

Ovu sam priču, umjesto kurtoaznih komplimenata u znak zahvalnosti za dobrodošlicu u Ulcinju, posvetio Pavlu Pepđonoviću. Koji me pomirio s Kuletom. A meni ostaje da “spojim” i za isti stol dovedem Ljubu Španjola i njegovog nekadašnjeg pulena Kustudića. Ljubo je ispao “kolateralna” šteta u cijeloj priči. Kriv je Vahidu Halilhodžiću što je forsirao Kuleta. Kriv je Kustudiću što je “njegov” novinar napravio priču, od koje ga sve do danas boljela glava. Sve do Ulcinja.

Foto: Sportske.ba


Fudbal

Čuveni srbijanski novinar o Piksiju: Psovao je šiptarsku majku, pojavila se slika s Arkanom

Objavljeno prije

 

Autor

FOTO: Twitter

Srbijanska javnost izuzetno je nezadovoljna rezultatom fudbalske reprezentacije Srbije na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Podsjećamo, Orlovi su ispali već u grupi.

O svemu tome u komšiluku se i dalje ne prestaje govoriti. Čuveni srbijanski sportski novinar Milojko Pantić je u kolumni za portal Danas objavio kolumnu u kojoj se obrušio na selektora Srbije Dragana Stojkovića Piksija, a mi ćemo izdvojiti najzanimljivije dijelove tog dugog teksta.

– Četrdeset godina kasnije, poslije sramnog ispadanja sa Svjetskog prvenstva u Kataru, instant fudbalski stručnjak Dragan Stojković Piksi, iz čuvene kvazitrenerske škole „Bata Đora“, kao selektor Srbije, a u stvari privatne selekcije privatnog Fudbalskog saveza Srbije, a ne državnog tima Srbije, dolazi u Beograd i obraća se naciji u direktnom prenosu preko svih televizija sa nacionalnom frekvencijom i „mrtav ladan“ izjavljuje: „Idemo dalje. Mi jesmo rezultatski izgubili, ali nismo poraženi.“ – piše Pantić i nastavlja;

– Samo se on i njegov praznoslovni politički mentor obraćaju naciji u tom „ja pa ja“ stilu. To je ta „fudbalska legenda, selektor i Mister“, koji se, u trenutku kada njegov tim preokreće rezultat protiv Švajcarske, raduje tako što glasno psuje majku šiptarsku reprezentativcima Švajcarske. Na mrežama se istog časa pojavila njegova slika iz igračkih dana, u zagrljaju sa Arkanom, najvećim kriminalcem Srbije svoga doba – oštar je Pantić.

– Nažalost ta psovka je i slika današnje Srbije koja se davi u mržnji, ksenofobiji, samoobmanama i kvazinacionalizmu. Ništa nije od juče. Piksijev politički mentor je devedesetih godina u parlamentu huškajući na rat izjavljivao: Za jednog Srbina ubićemo sto muslimana. A on i njegov ideološki otac Hulja Šešelj i danas vladaju Srbijom. Šešelj čak šalje čestitku Piksiju u kojoj se kaže: „Čestitka, momci. Nije sramota izgubiti. Sramota je biti Šiptar ili Ustaša.“ To je ta ne samo fudbalska nego i društvena stvarnost, koju selektor Piksi, zaslijepljen prividnim uspjehom, plasmanom na Svjetsko prvenstvo, ordenom Svetog Save, kao i basnoslovnim mjesečnim primanjima u eurima, ne vidi i ne želi da razume. On se ne druži sa bivšim velikanima fudbala – navodi, između ostalog, Milojko Pantić.

– Politički mentor te sprege koja vodi i nadgleda i društvo i fudbal u njemu, kao i sve što postoji u Srbiji, jeste samodržac Aleksandar Vučić. To je ta stravično ružna stvarnost o kojoj je govorio Radomir Antić. Jer on je vidio da je član Glavnog odbora SNS izdao prostorije nekada uglednog restorana „Stadion“, ubici i šefu privatnog obezbjeđenja tzv. predsjednika, Velji Nevolji i njegovom narko-klanu. I još gore – piše čuveni novinar.

– Tu dolazimo do onog najgoreg. Taj i takav Piksi, sve i da hoće, nema kome da podnese ostavku. Jer FSS nema predsjednika niti rukovodstvo, a to znači da nema ko ni da ga smjeni. Eto male i djelimične slike naše fudbalske užasno ružne stvarnosti koju selektor u državi koja ne postoji, Dragan Stojković Piksi ne vidi. On živi u euro-oblacima. Sanjao je da u rukama drži Zlatni globus kao prvak svijeta. Sada ide dalje i sanja da će biti prvak Evrope, ne shvatajući da ako nema harmonije u društvu nego vlada haos i beznađe, nema ni pravila ni morala ni etike ni estetike. Jednom rječju u amoralnom društvenom okruženju nemoguće je izbjeći ne samo degradaciju fudbala nego i cijelog društva i sporta uopšte – naveo je Pantić na kraju svoje kolumne.

 

 


Nastavi čitati

Fudbal

Argentina nakon drame poslala Nizozemsku kući, igrat će polufinale protiv Hrvatske!

Objavljeno prije

 

Autor

Foto: Twitter

Večeras su na stadionu Lusail Iconic četvrtfinale Mundijala igrale selekcije Argentine i Nizozemske. Nakon regularnih 90 minuta nije bilo pobjednika, iako je Argentina do posljednje minute imala prednost od 2-1. Regularni dio utakmice završen je rezultatom 2-2. Nakon produžetaka nije bilo promjene rezultata, a nakon penal serije polufinalista je selekcija Argentine.

Argentina je bila apsolutno bolji protivnik u prvom poluvremenu, a bolju igru na terenu krunisali su pogotkom Moline u 35. minuti utakmice. Vrijedi istaći da je kod pogotka najzaslužniji Messi, koji je sjajnom loptom uposlio Molinu, a ovaj završio akciju na najbolji mogući način.

U drugom poluvremenu mnogo više uzbuđenja. Messi je u 73. minuti sa bijele tačke pogotkom povisio na 2-0, a kada su svi mislili da će Argentina utakmicu privesti kraju i otići u polufinale, Nizozemska je imala odgovor.

U 83. minuti Weghorst je postigao gol za 2-1, a u 101. minuti utakmice isti igrač šokirao je gledatelje na tribinama, ali i Argentinu. Pogodio je nakon sajne akcije za 2-2.

Utakmica je tako otišla u produžetke, gdje nije bilo promjene rezultata, nakon čega se pristupilo izvođenju penala.

U penal seriji pribraniji su bili reprezentativci Argentine i slavili rezultatom 4-2.

Selekcija Argentine će u polufinalu snage odmjeriti protiv Hrvatske.


Nastavi čitati

Fudbal

Brazil ostao bez selektora

Objavljeno prije

 

Autor

Tite više nije selektor reprezentacije Brazila.

Iskusni fudbalski stručnjak odlučio je napustiti klupu Karioka nakon neuspjeha na Mundijalu u Kataru koji je za njegovu selekciju završen u četvrtini finala.

Poraz od Hrvatske nacionalna je tragedija u Brazilu i Tite je sam odlučio da odustane od daljeg vođenja.

Imao je ugovor do kraja Svjetskog prvenstva, jasno je bilo da će u slučaju neuspjeha Brazilci tražiti novog selektora.

Konkurs je od večeras zvanično otvoren!


Nastavi čitati

NAJČITANIJE