PODIJELI

Reprezentacija Bosne i Hercegovine u prošlosti je zbog raznih motiva i razloga gubila veliki broj mladih talenata, koji ili zaigraju za susjedne države ili završe u nekom od nacionalnih timova iz zapadne Evrope. Danas ih obično prepoznajemo samo po imenima, naši su, mada njihovi pasoši govore drugačije. Primjera je mnogo.

Izuzimajući Zlatana Ibrahimovića, veliki broj tih fudbalera, kao po nekom pravilu, nakon odbijanja reprezentacije zapadne u tešku situaciju. I na klupskom i na reprezentativnom planu.

Dovoljno je spomenuti Marka Vejinovića koji je kao igrač Feyenoorda odbio Mehmeda Baždarevića jer je želio igrati za Holandiju.

I Mario Pavelić je također odbio Mešu. Kao fudbaler Rapida procijenio je da mu se ne isplati odreći austrijskog državljanstva i na kraju se samo zahvalio na interesovanju.

Alen Halilović nije želio slijediti put oca Sejada koji je igrao za BiH u generaciji sa Bolićem, Konjićem, Hibićem…, već je izabrao Hrvatsku za koju je danas samo bivši reprezentativac. Bio je pod ugovorom sa Milanom, nije odigrao nijednu utakmicu u Serie A, a pretjerano se nije istaknuo ni na posudbama u Standardu i Heerenveenu. Trenutno nastupa za Birmingham.

Za Hrvatsku je želio igrati i Ivan Krstanović, nadao se da će dobiti poziv Slavena Bilića, dok je Denniju Avdiću i Muameru Tankoviću od BiH bila draža Švedska u kojoj se i nisu naigrali. Naročito ovaj prvopomenuti.

Ne treba zaboraviti ni Jozu Šimunovića čija je priča možda i najzanimljivija. S obzirom da je porijeklom iz Konjica, tadašnji defanzivac Celtica je odlučio da promijeni sportsko državljanstvo kako bi igrao za BiH, čak je stigao i na okupljanje, ali na kraju se predomislio. Svoju odluku je tada objasnio i Brendanu Rodgersu.

“Jozo mi rekao šta misli o svemu, jednostavno je… Izabrao je BiH jer je smatrao da će tu imati veće šanse, ali osjećao je da to nije pošteno prema toj zemlji, jer njemu je u srcu Hrvatska. Vjerovatno je procijenio da bi uzeo mjesto nekom drugom igraču koji bi zaista želio igrati za BiH”, kazao je Rodgers.

Zbog svih nabrojanih važno je istaknuti dobar primjer Asmira Begovića, Miralema Pjanića, Seada Kolašinca i Zvjezdana Misimovića koji su također u prošlosti imali mogućnost da igraju za druge zemlje. I Sergeja Barbareza su ‘vrbovali’ Hrvati jedno vrijeme, čak se zanimao i tadašnji selektor Elfa Berti Vogt…

Posljednji primjer smo imali jučer kada je mladi Denis Alijagić odabrao Češku ispred reprezentacije BiH, a njegova izjava da je Češka njegova domovina je razbjesnila stanovnike naše zemlje. Alijagić je nastupao za mladu reprezentaciju BiH, te je obećao da će nastupati i za seniroski tim, međutim čini se kako je nešto treće presudilo njegovoj odluci. Šta je to treće, da li je u pitanju fudbalerova bahatost, novac, ili jednostavno nikada ništa nije osjećao prema BiH, te je omladinski pogon naše reprezentacije samo iskoristio za svoje privatne ciljeve.

PODIJELI