PODIJELI

Razgovarao: Haris Zilić

Pitao jedne prilike prijatelj Džemala Hadžiabdića, nogometnog trenera, “Kako ti je u Kataru, u Dohi?”, gdje je radio poznati Mostarac i nekadašnji jugoslovenski reprezentativac.

– Kako je, pa znaš kako… Probaj staviti glavu u zagrijanu rernu od peći, na +50 stepeni i biće ti jasno kako mi je- odgovorio je popularni “Čorba” Hadžiabdić.

E, u jednoj takvoj “rerni” desetak godina na nazahtjevnijem nogometnom tržištu radi Velibor Pudar. Profilirao se u jednog od najboljih trenera specijalista. Njegovi golmani brane u reprezentaciji, u najboljim klubovima. Kada se neko tako dugo zadrži, to je isključivo zbog kvalitete.

Taj i takav Pudar nikad nije dobio šansu da radi u nekom od brojnih stručnih štabova državnih selekcija BiH. Pudar je odlučio olakšati dušu, napisao je na svom fejsbuk profilu sve što ga tišti i zadobio podršku sportske raje, bivših saigrača, rivala, svojih učenika, ljubitelja nogometa s jugoslovenskih prostora.

Pudar je za Sportske.ba govorio o svom uspješnom dugogodišnjem radu u Saudijskoj Arabiji, o tome šta ga ponukalo da se oglasi…

Da li je bilo kontakata oko Vašeg angažmana u Savezu, da li ste se možda raspitivali…?

– Nikada ni kod koga se nisam raspitivao ili imao namjeru da se raspitujem za angažman u Savezu. Zar se tako ulazi u savez, preko veza i vezica? Mislio sam, pošto u NFSBiH ima mnogo zaposlenih ljudi, da neko prati rad ljudi na terenu, barem bi tako trebalo biti, pa da predlaže odboru za koje mjesto bi neko trebao konkurisati. Očito sam krivo mislio.

Kada su Vas predlagali, je li to Kantonalni savez uradio?

– Klub i Kantonalni savez, a tamo neke 2005. godine je bio i raspisan konkurs za trenere reprezentacije od U21 pa na dole na koji sam konkurisao, ali nisam zadovoljavao uslove imenom i mjestom boravka.

Kakav je osjećaj kad vas cijene u daleko Saudijskoj Arabiji?

– Lijep je osjećaj kada te, kao stranca, prihvate kao svog, a to se zasluži radom i poštovanjem svega oko sebe i profesionalnim odnosom u svakom smislu riječi.

Koji su Vaši najveći uspjesi u Arabiji, kao trenera golmana?

– Ima ih mnogo, u početku sam radio u Akademiji klubu i od kada sam ja došao nisu potrošili ni jedan saudijski rijal na kupovinu mladih golmana, a do tada su, u prosjeku, svake godine na kupovinu golmana U13, U15, U17, U19, U21 trošili oko 2 miliona riala, oko 500 000€, moram napomenuti da je Al Ittihad jedan od najvećih Azijskih klubova, jedini u Aziji osvajao dvije godine za redom LP. Do mog dolaska, ni u jednoj selekciji, 13 godina nisu imali golmana u reprezentaciji, a zadnjih 10 godina ih je prošlo mnogo kroz reprezentativne selekcije. Sada ram radio, sa Holanđaninom Henkom ten Cateom u prvom timu i na zadnjem GOLF cupu, koji je završio prije mjesec i po dana, imao sam 2 golmana u reprezentaciji, inače 2 momka sa kojima sam radio u omladinskom pogonu, Fawaz Al Qarni i Ameen Bukhari, sa tim da je Fawaz proglašen za najboljeg golmana tog prvenstva. U Al Taawounu sam radio u selekciji U21 i tamo sam lansirao Jazida koji je, na moju žalost, poslije nestao sa prvoligaške scene.

Vaš FB status izazvao je dosta komentara, ko Vam je dao najveću podršku?

– Ne znam kakvu podršku, ja sam samo iznio moje razmišljanje sa kojim se složilo mnogo mojih FB prijatelja. Meni podrška ne treba ali trebaće budućim mladim trenerima jer će iz ovog primjera znati šta mogu očekivati i čemu se mogu nadati ili ne nadati.

PODIJELI