PODIJELI

Piše: Nedim SALIHAGIĆ

Verona je, nakon nekadašnje prijestolnice Mletačke Republike Venecije, drugi po veličini grad u italijanskoj regiji Veneto. Prepoznatljiva je po svojim impresivnim građevinskim zdanjima od kojih neka datiraju iz prvog stoljeća, a pamtimo je i po Shakespeareovim poznatim ljubavnicima Romeu i Juliji.

Složit ćemo se da je Verona prepoznatljiva kao turističko mjesto za ljubitelje književnosti i arhitekture, i tako će uvijek i ostati, ali zaljubljenici u najvažniju sporednu stvar na svijetu ovaj grad prije svega doživljavaju kao mjesto odakle dolaze Hellas Verona i Chievo Verona. Mnogo je gradskih derbija na svijetu, većih i onih malo manjih, ali Derby della Scala, kako ga Italijani izvorno zovu, malo drugačije „miriše“.

Hellas Verona osnovana je 1903. godine, i tradicionalno je bio glavni klub u Veroni. Nešto kasnije, 1929. godine u predgrađu Verone osnovan je Chievo. Na početku, sudbina je razdvajala puteve ova dva kluba. Hellas Verona je igrala Seriu A, i pri tome osvojila Scudetto u sezoni 1984/85. S druge strane, Chievo je svoje godine provodio po nižim nivoima italijanskog fudbala. Kroz grad protiče rijeka Adige, koja je sve do devedesetih godina svjedočila jednoj klišeiziranoj priči o velikom i malom klubu unutar zidina Verone.

Dolazak „Letećih magaraca“

No kao da je sudbini bila dosadna ta fudbalska priča, pa je odlučila malo razbiti monotoniju u fudbalskom svijetu grada Verone. Sredinom 1990-ih Chievo se pridružio Hellas Veroni u Seriji B, odigravši prvi gradski derbi koji je završio miroljubljivim 1:1. Tokom tih susreta u Seriji B, navijači Hellasa Verone su ismijavali Chievo parolama na kojim je pisalo „Chievo će igrati Seriu A kada magarci dobiju krila“.

Izgleda da sudbini nije bilo dovoljno da po prvi put nakon sedamdesetak godina postojanja oba kluba sastavi u isti rang takmičenja, ovaj put je otišla i korak dalje i narugala se svim navijačima do tada nedodirljive Hellas Verone. Njihove šale na račun rivala o „letećim magarcima“ vrlo brzo postale su realnost sa kojom će se morati suočiti i nositi narednih desetak godina. Chievo Verona je u sezoni 2001/02 premijerno nastupio u Seriji A, te su prigrlili nadimak Mussi Volanti (Leteći magarci) po kojem će ih svijet zapamtiti narednih godina.

Upravo ta prva sezone će biti zlatnim slovima ispisana u historiji Chieva. Napadački fudbal, koji nikog nije ostavljao ravnodušnim, donio im je nastup u Kupu UEFA. Na klupi je sjedio Luigi Del Neri, do tada trenersko ime slabo poznato široj fudbalskoj javnosti. Igrali su u formaciji 4-4-2 sa ofanzivnim krilima Eribertom (kasnije nakon afera sa pasošom utvrđeno da je igrao pod lažnim imenom, i da se zove Luciano) i Cristianom Manfredinijem. Sastav bi najčešće izgledao ovako: Lupatelli – Moro, D’Angelo, D’Anna, Lanna – Perrotta, Corini, Eriberto, Manferdini – Marazzina Corradi. Kako je „omaleni“ Chievo rastao, tako je Hellas Verona padala u rezultatsku i finansijsku krizu.
Tih godina usljed ovakvih okolnosti i rijeka Adige se uzburkala jer su navijači Hellas Verone bili ujedeni za srce u svojoj kući. Stadion Marc`Antonio Bentegodi koji su koristili oba kluba, odjednom je postao prije svega dom Chieva koji je igrao Seriju A i Kup UEFA na njemu.

Hellas Veroni je trebalo jedanaest godina da se vrati u najjači rang italijanskog fudbala i to u sezoni 2012/13 gdje je zatiče Chievo kao već standardan član Serije A. Tih godina počinju dueli ova dva rivala u najvećem rangu italijanskog fudbala sa povremenim ispadanjem oba kluba.

Od ove sezone kao da je sudbina odlučila vratiti stvari na početak, opet je Hellas Verona jedini veronski klub u Seriji A i vratila je primat nedodirljivog u gradu ljubavi. Ko zna, možda se „Leteći magarci“ opet vrate, ali sigurno je da navijači Hellas Verone ovaj put neće izazivati sudbinu.

PODIJELI