PODIJELI

Piše: Ismet Turšić

San o Grbavici, prvom timu i igranju pred najboljim navijačima na svijetu sve do danas je ostao samo san. Ovo je čovjek čije lice vidimo pred očima svaki put kada neko spomene uzrečicu ”Od trnja do zvijezda”. Napustio je svoju Grbavicu i krenuo u svijet okategorisan kao neko ko nije dovoljno dobar za Premijerligu i klub u kojem je ponikao.

Iako bi mnogi na njegovom mjestu digli ruke, okrivili struku, tatine sinove, vadili se na povredu koljena ili ko zna na šta drugo, Ervin je, iako narušenog samopouzdanja, krenuo sam da gradi svoju igračku karijeru daleko od ”doma svog”.

Redali su se klubovi i države. Bilo je to daleko od kreme evropskog fudbala, za neke od klubova mnogi možda nisu ni čuli dok ovaj ljevonogi Bosanac nije potpisao za njih.

Austria Lustenau pa Uerdingen, Dender, Eupen, Kotrijk i onda Gent. Nakon što je apsolvirao Belgiju, radio je specijalizaciju u Italiji. Chievo, Sampdoria, Roma, Atalanta, Genoa.

Država u kojoj se u istoj mjeri cijeni Chielinijeva požrtvovanost koliko i Ronaldova genijalnost,

Država gdje da bi igrao u odbrani moraš biti diplomirani ubica volje u napadačima i gdje moraš biti pažljiv kao da si u minskom polju jer svaki pogrešan korak u Kalću se kažnjava na najbrutalniji način.

Epizoda u Arabiji je za neupućene značila kraj ali Ervin se još jednom ”digao na devet” i vratio se u Italiju, ovaj put u SPAL.

Parola ”od trnja do zvijezda” je važila i u nama najdražem dresu.

Za reprezentaciju je dosad upisao 38 nastupa a sigurno da bi ih imao i više da nije bio omiljeni žrtveni jarac kod bivših selektora. Ipak, vraćao se i vratio se. Njegovo ime se našlo na posljednjem spisku novog selektora Dušana Bajevića.

Da li će to ujedno da bude i posljednji ”Povratak fakina iz Švrakina”?

(OPsajd)

PODIJELI