Razgovarao: Haris Zilić
U regiji i svijetu je sve veća zastupljenost mladih djevojaka u vodama sportskog novinarstva. Za neke je čudno vidjeti djevojku u tom “muškom” svijetu, ali one svojim radom, trudom i znanjem pokazuju da itekako znaju odgovoriti zadacima koji se postave ispred njih.
U intervjuu za Sportske.ba razgovarali smo sa Aleksandrom Radivojević, 25-godišnjom novinarkom najgledanijeg sportskog kanala u regiji, a i šire, Sport Kluba. Ova mlada djevojka iz Ćuprije diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu 2016. godine.
Dala je zanimljive odgovore na naša pitanja, a cijelokupan intervju možete pročitati u nastavku.
Šta vas je privuklo u vode sportskog novinarstva?
– Svi smo mi zbog jednog kluba počeli da pratimo sport, pa tako i ja. Smatram da su „ne navijam ni za koga“ lažne priče. Sa druge strane, kada sam se odlučila za studije novinarstva, prvi plan nije bilo sportsko novinarstvo, već više neka politička ili ekonomska sfera. Ipak, ubrzo sam shvatila da to nije za mene i da tu treba mnogo više drskosti, kao i da je stresnije. Okrenula sam se nečemu što pratim privatno, iz uživanja i spojila to sa onim za šta se školujem. Izgleda da su se stvari odlično namjestile i da je to bila prava kombinacija za mene. Otud baš sportsko novinarstvo.
FOTO: Dragana Stjepanović
Je li teško danas biti djevojka u svijetu sportskog novinarstva?
– Biti u svijetu sportskog novinarstva je divno, nikako teško. I to važi i za muškarce i za žene. Ukoliko radite posao koji volite najbolje što znate onda podjele na muškarce i žene ne postoje. Do sada nisam osjetila tu vrstu diskriminacije na svojoj koži. I verujem da nikada neću jer to nije nešto što ovaj posao donosi.
Intervju i događaj koji je ostavio poseban utisak na vas?
– Od događaja bih bez razmišljanja izdvojila Final Four u Beogradu. Osim što je taj događaj bio historijski sam po sebi, Sport klub je želio da na svoj način to iskoristi i ispiše svoju historiju u svijetu televizijskog izvještavanja. U tome smo i uspjeli tako što smo iskreirali čak 100 sati uživo programa tokom Final Foura. Reakcije i komentari su bili sjajni i nema boljeg osjećaja od tog osjećaja ponosa, kada nešto tako veliko uspijete. Meni je pripala čast da izvještavam sa juniorskog turnira Eurolige i to je moje prvo takvo iskustvo. Ipak, u tom trenutku sam znala da su moje kolege na svim mjestima na kojima se dešava nešto u vezi sa Final Fourom i da na njih mogu da se oslonim kad god mi to treba, kao i oni na mene. To su momenti kada shvatate da ovaj posao donosi mnogo više od novčane zarade. Od intervjua ne mogu da izdvojim samo jedan jer su svi intervjui jedno novo iskustvo iz koga nešto naučite. U ovom poslu se najviše uči slušajući sagovornika. Tako sam učila od Vladimira Koprivice, Dragana Zdravkovića, Dušana Alimpijevića, Stefana Stojačića,… zaista ne mogu da izdvojim samo jedan.
FOTO: Miroslav Blažić
S kojim bi sportistom voljeli obaviti intervju?
– Sportista sa kojim bih voljela da uradim veliki intervju je Vasilis Spanoulis. Ipak, i kada se to ostvari, a čvrsto vjerujem da hoće, mislim da bi se onda javila neka nova velika želja. Intervjui su uvijek ostvarivi ukoliko se zaista trudite i ono čemu su me sve kolege učile u ovom poslu je da do svakog sagovornika može da se nađe put i način na koji mu treba prići.
Za koji klub navijate?
– Kao što rekoh, svi smo počeli da gledamo fudbal ili košarku zbog jednog kluba. Za mene su crveno-bele boje bile inicijator svega, one su me „zarazile“ adrenalinom koji donose trojke uz zvuk sirene ili pobjednički golovi u nadoknadi.
FOTO: Dragana Stjepanović
Šta je po vama presudno da se uspije u medijskom svijetu?
– Mislim da je pristup presudan u svakom poslu, a naročito u sportskom novinarstvu. Kada kažem pristup mislim na sve – na pristup pripremi intervjua, način na koji ćete prići tom Spanulisu, kako ćete mu se obratiti i kako doći do onih „škakljivih“ pitanja. Pristup podrazumjeva i pristup dnevnim poslovnim obavezama, odgovornost, želja da se napreduje.
FOTO: Privatna arhiva
Da imate priliku da vam se sad ispuni jedna želja koja bi to bila?
– Ukoliko je to poslovna želja, svakako bi se ticala odlaska na neki veliki sportski događaj, ali ne bih mogla da se odlučim na koji, mnogo ih je. Ako govorimo o privatnim željama – samo mnogo zdravlja sebi i drugima.
Najzgodniji/najljepši sportista?
– Ni koleginice sa kojima radim, ni ja zaista ne posmatramo sportiste na taj način. Možda ponekad, ali samo na nekoj kafi. Dnevne smjene na sajtu Sport kluba ili na TV vijestima nam dozvoljavaju da sportiste posmatramo samo po njihovom učinku.
FOTO: Privatna arhiva
Ko vam je najveća podrška u svemu?
– Najveća podrška su mi porodica i dečko. Ta podrška koju mi oni pružaju je sigurno ključ svakog uspješnog poteza u novinarstvu.
Poruka za kraj?
– Pažljivo slušajte svoje sagovornike. I u životu, i u intervjuima.
