Piše: Amer Bahtijar

Sjedio sam u Hotelu Bristol i bila su sve starija raja, 65 plus, kada je ušao Duško Bajević, zavladala je tišina, svi su ustali i naklonili se . To sam vidio samo jednom u životu i samo jednom čovjeku.

Otac mi je pričao o Princu, i kada sam čitao bajke i moj princ se zvao Duško.

U ratu i nakon rata ostao je gospodin najvišeg ranga, nije dvojio ni momenta uz koga će biti, naravno uz Velež i reprezentaciju BiH.

U naponu trenerske karijere trenirao je velike klubove i uzimao bodove u ligi šampiona najvećim klubovima.Kada je fudbal otišao u neku novu brzinu, gospodski se okanio posla trenera, prvo bivajući sportski direktor, a zatim je potpuno napustio fudbal.

Nakon što smo kroz grupu izgubili sve šanse za nastup na evropskom prvenstvu, UKS- udruženi krimnalni savez sjetio se da im Bajević mogao pomoći i kroz nastup na prvenstvu spasiti im pozicije, tačnije spasiti ih zatvora.

Nije mogao odbiti pomoći zemlji njegovog voljenog grada. Došao je kao fudbaler koji je već zaboravio gdje drži opremu, ali čista srca da pomogne.

Na početku je izgledalo da je autoritet još uvijek presudan u fudbalu i da će se reprezentacija oozbiljiti i postati slična bilo kojoj drugoj evropskoj reprezentaciji ako ne računamo Srbiju.

No da toga neće biti ništa i da ćemo ostati kakvi smo bili, vidjelo se iz zahtjeva igrača da igramo u Sarajevu, kako ne bih iz Zenice morali putovati u restoran Bosna na Ilidži gdje ih čeka Dara Bubamara.

U najvažnijoj utakmici i jedinoj bitnoj protiv Sjeverne Irske Bajević je gledao savremeni fudbal i savremenog trenera u liku trenera Sjeverne Irske koji je imao jedno hiljadu riješenja u rukavu. Ne dvojim da je princ bio sretan budućnošću fudbala koji je vidio i u rukavu mladog trenera Irske. Lončar i Hotić su samo potvrdili da sve teče i sve se mijenja.

Sve što se kasnije dešavalo samo je zagrobni život našeg reprezentativnog fudbala i nisam pratio niti namjeravam.

Ja hoću, a volio bi da svi ostali pamte princa kao moralnu i fudbalsku ikonu.

Ovo što se dešavalo sa reprezentacijom djelo je kriminalne hobotnice zvane NS-FS BIH i on je na klupi bio samo nesrenim slijedom okolnosti.