Alen Mešanović, ikona je Premijer lige BiH. Svojevremeno je bio najbolji igrač u domaćem prvenstvu, a mnogi će reći da je najkvalitetniji koji je ikada igrao na bosanskohercegovačkim terenima. Skoro cijelu svoju karijeru proveo je igrajući u BiH za Jedinstvo, Slobodu, Čelik, Posušje, Želju… U jeseni karijere kratko je obukao dres srebreničkog Gubera. Mešanović je kao veteran stigao u Srebrenicu 2014. godine i tamo se zadržao par mjeseci. Kako kaže, uspomene iz grada u kojem se dogodio genocid nad Bošnjacima, posebne su u njegovoj karijeri.
“Imao sam prijatelja Emira Bektića. Na trenerskom seminaru smo se upoznali 2010. još dok sam bio aktivan igrač i kada sam u Želji igrao. Poslije me nazvao i pitao da li bi pomogao. Nisam razmišljao ni sekunde. Krenuo sam za Srebrenicu”, prisjeća se u razgovoru za “Sportske.ba” Alen Mešanović.
Sa Guberom u ligi tada je bio premijerligaš Zvijezda 09.
“Te godine smo bili drugi. Igrali smo sa Zvijezdom 09, koja je krenula u svoj pohod prema Premijer ligi. Sjećam se da smo ih pobijedili u Stanišićima. Bio sam četiri mjeseca tamo i to mi je period koji mi je bio najosjećajniji. Nije bilo lako tamo ni igrati ni živjeti”, govori Mešanović, koji potom objašnjava na šta je mislio:
“Živio sam u jednom motelu. Završi se utakmica nedjeljom , sjednem ispred motela, a ne prođe po dva auta. Petkom je nešto i bilo, ali nedjeljom mi je nekako bilo tužno”.
Guber je kako kaže ekipa za koju igraju i Bošnjaci i Srbi. Zajedno slave pobjede i tuguju zbog poraza, a uspjeh iz tog perioda pripisuje Emiru Bektiću.
“Kada sam bio, nije o tome nikada ni bilo koje priče. Sa te strane je bilo fantastično sve. Bilo je dobra ekipa, poslije toga su ušli u viši rang. Imali su Emira Bektića, koji je bio veliki entuzijasta. Držao je te momke, bilo je dosta dobrih igrača. Sve je to bilo na amaterskom nivou, ali i tada je nekako politika ulazila u klub. Osjetio sam to sa strane, ali nisam mario za to. Bilo je jako korektno i zanimljivo ići po tamo tim mjestima”, kaže Alen Mešanović.
Ipak, Mešanović je priznao kako je znalo biti vrijeđanja na gostovanjima, ali da u ekipi niko nije mario za to te da su se momci zajedno držali.
“Bilo je svega, momcima je znalo biti neprijatno. Bili su jaki i sve su izdržali. Ekipa je bila multietnična, nismo imali nijedan ekces. Bilo je prozivanja sa tribina, toga ima na svim stadionima od Premijer lige do nižih liga. Bili smo simpatična ekipa, imali smo nešto svoje. Poslije toga su bili treći rang države. Mislim da je sport jedan od izlaza da se taj kraj oživi i jača”, zaključuje u razgovoru za “Sportske.ba” Alen Mešanović.
Alen Mešanović danas stanuje u Banovićima, gdje trenira i igra za lokalne Omaziće. Iako ima 43 godine an leđima, lopta ga i dalje sluša…
(N.Selimović/Sportske.ba)
