Pričalo se i čulo na tribinama odlično urađenog i uređenog nogometnog igrališta u Mostaru. U Donjoj Mahali. Na memorijalnom turniru u znam sjećanja na “Sinove mahale”, Muhameda Hamo Šunju i Medžida Kerovića.
Prelijepa noć, garnirana kišom i sparinom. I atraktivnim potezima. A na terenu sve majstor do majstora. Asovi Veleža i Želje, koje su okupili Dževad Pašić, Admir Vladavić, Samir Bekrić i Nijaz Brković…
S jedne strane Avdo Kalajdžić, Velibor Pudar, Ćorić, Duraković, Kajtaz, Memić, Kadrić, Obad, Remetić, Velagić, Vladavić, Serdarević, Demić… s druge: Bekrić, Biščević, Zeljković, Sipović, Fatić, Šimić, Svraka, Zec, Mešić. Kao podrška, bili su još Vedran Pelić, Damir Vučić, Mirza Ustamujić… Na tribinama je bio i legendarni Vukašin Vuko Petranović, čuveni golman Rođenih i bh.reprezentativac.
Na kraju svi na dobitku. Spektakl za pamćenje. Praznik za oči i potezi koji se pamte i prepričavaju. Danas da igraju pomenuti asovi vrijedili bi milijardu eura…
A baš jučer je pompezno najavljeni tim Veleža poražen u Doboju. Prije 3.4.decenije pred Veležom padali su timovi poput Borusije D, Derbi caunti i drugi evropski velikani…
Atmosferu na terenu možete pogledati OVDJE.
Vraćamo se na riječi s početka teksta…
– Da ovi igrači danas igraju, Borca i Zrinjskog nigdje ne bi bilo…Dominirali bi Željo i Velež!
Istina, ali tada su igrali uglavnom domaći igrači, s jednom ili dvojicom “stranaca”. Danas je obrnuta slika. Domaći su, uglavnom oružari, maseri, navijači…
N. I.