Elvedin Begić, predsjednik NS BiH činio je sve da stručni štab Mehmeda Baždarevića popuni s Enverom Lugušićem. Koji nije bio niti kandidat federalnog, a ni kantonalnog saveza. Adnan Gušo i Edin Prljača bolje su kotirali, ali nisu prošli, jer predsjednik nije dao zeleno svjetlo.
Tako je Meša dobio što je htio, Lugušića da radi s Asmirom Begovićem. Koji je i sam imao svoje želje. Kada je odbijen prijedlog da ga trenira njegov klupski trener, Begović je poručio “daj šta daš”. Nije se bunio protiv Lugušića. Naprotiv. Niko na ovim prostorima nema bolje, jače reference od Lugušića, ali ni veći poriv za zaradom. Luga je svaki put izjavljivao kako se vraća kući, a kada bi dobio posao, onda bi prihvatio prvu unosnu ponudu. Radio je sa selektorima svjetske reputacije i kao takav je pozvan od strane Vahida Halilhodžića u stručni štab japanske reprezentacije.
Kada je to čuo Dino Begić, a potom dobio “oproštajno” Lugušićevo pismo, krenule su SMS poruke. Begić se svašta nagovorio Lugušiću. Ni “Luga” nije ostao dužan. Sve poruke koje je slao predsjedniku “forvardovao” je Safetu Sušiću, Faruku Hadžibegiću, Mehmedu Baždareviću…
I dok je Lugušić s Vahom na janjetini čašćavao svoje pažljivo odabrane novinare, Begić se kupa u znoju. Sada je na još većim mukama. Kada se saznalo da je Baždarević ostao bez trenera specijaliste, krenulo se u kampanju sa svih strana. I Asmir Begović sada ima apetite i svoje želje. Opet potencira želju da ga i u reprezentaciji trenira klupski (Čelzijev) trener golmana. Pa, šta košta. Ružna navika. Šta, ako sutra Ibro Šehić s pravom zatraži svog trenera… Ode to u nedogled. Možda su to sve glasine, ali jedno je sigurno; Begović ni po koju cijenu ne želi da ga trenira Kenan Hasagić, koji sada ima najjači lobi i žestoku kampanju.
Adnan Gušo s pravom traži da se prema njemu ispravi nepravda i da kao prijedlog kantonalnog saveza on bude trener golmana A tima. Uspješno je to radio u mladoj selekciji i u Želji.
Neko je predložio Tomu Piplicu. Niko nema ništa protiv. Naprotiv. Tomo je veliko golmansko ime. Nekima smeta što bi u tom slućaju bilo previše “jednih”, a manje “drugih krvnih zrnaca” u stožeru.
Možda bi najbolje rješenje bio Rizah Mešković. Proslavljeno golmansko ime. Još za Mundijala u Italiji 1990. godine Mešković je bio u stručnom štabu Ivice Osima. Šta ako ima preko “šest banki”. A, što ima sve stručne reference, što je poliglota, što zna svoj posao… Valjda to treba biti presudno. Javio se i Goran Brašnić “ex” portir A tima iz vremena Ćire Blaževića. Tu je i Mirsad Dedić, koji je branio kada je bilo najteže. Zašto se njega preskače. Moraju li samo sarajevski i mostarski treneri biti u reprezentaciji. Jedino se ne oglašava onaj ko bi trebao i morao Mehmed Baždarević. On je u svojim mukama. “Zabrinuli” su ga “Japanci”, koji su briljirali na Kirin kupu, pa sada selektor nije načisto ko ga (ne)pozvati. Vruće ljeto za gospodu sa “Slatkog ćošeta”.