Mnogo je obećavao na početku karijere u tuzlanskoj Slobodi. Bivši mladi reprezentativac BiH, te svojevremeno prvi golgeter Premier lige BiH, nakon 15 postignutih golova u prvenstvu, napustio je Slobodu 1999. godine i potpisao ugovor sa turskim prvoligašem Erzerumsporom.
Transfer Enesa Mešanovića je obavljen posredstvom bivšeg reprezentativca Turske Safeta Sancaklija. Veza je bio bivši golman Sarajeva Enver Lugušić, kasnije uspješan golmanski trener na mnogim svjetskim adresama.
Enesu je u početku bilo dobro u Erzerumu, iako se radi o zabačenom gradu blizu granice sa Irakom, gdje žive mahom Kurdi. U ekipi je bio i Adnan Gušo, pa mu je bilo lakše, imao se s kim družiti i na terenu, ali i van njega.
Briljirao protiv Galatasaraya
Krenuo je dobro, redali su se golovi. Najbolju partiju pružio je u meču protiv slavnog Galatasaraya, za kojeg je tada nastupao rumunski as Georgh Haggi.
Iako je Sloboda zaradila oko 100.000 dolara, a Mešanović pozamašnu svotu novca, po sopstvenom priznanju, teško mu je palo kada je (turskim) menadžerima, morao isplatiti proviziju, prilično veću od prvobitno dogovorene.
‘Meni su Lugušić i Sancakli pomogli da odem u Erzerum i ne mogu riječi kazati protiv ljudi’ priča Mešanović.
U međuvremenu, Mešanović ili popularno ‘Sića’ kako mu tepaju prijatelji, dobiva poziv u reprezentaciju. Na Koševu je debitovao za A-tim u duelu sa B selekcijom Njemačke. U Turskoj je ušao u malu krizu, Erzerumspor je igrao sve lošije. Ipak, radi se o malom klubu kojem je ulazak u elitni rang bio prevelik finansijski zalogaj.
Transfer u Brotnjo
Vremenom je počeo razmišljati o odlasku iz Turske. S obzirom na to da nije imao mnogo izbora, izabrao je ponudu čitlučkog Brotnja. Tada hercegovaški premierligaš ponudio je odlične uslove Mešanoviću, na neki način dijelom otkupio ugovor od Erzeruma i ‘Sića’ se našao u Čitluku.
Jedan od glavnih ljudi u transferu – uz Marina Ćorluku – bio je Šener Bajramović, bivši selektor ‘U-21’ reprezentacije BiH.
U Čitluku je bio prava zvijezda, ako se tako može tretirati igrač u provinciji. Znao je šarmirati sve oko sebe, od saigrača, trenera, predsjednika, na koncu do onih najvažnijih – navijača. Postizao je golove kao na traci. Najviše se sjeća pogotka svom bivšem saigraču Adnanu Guši – koji se u međuvremenu vratio u Željezničar – sa oko 30 metara na stadionu Bare.
Zaigrali su i menadžeri na kartu Mešanovića. Iz Splita, Zagreba, Rijeke te Sarajeva dolazili su ‘šampioni obećanja’ te nagovarali Enesa na potpis ugovora o zastupanju.
Zanimljiv je i jedan detalj koji nam je svojevremeno otkrio Mešanović:
‘Sjećam se kada sam upoznao Baku Sliškovića. Izrekao je niz pohvala na moj račun. U jednom momentu mi je tražio kasete s mojim utakmicama, govoreći da me može prodati u inostranstvo. Kasnije, kad je postao selektor, Slišković me se nije sjećao. Kad bi ga novinari pitali, zašto me ne zove u državni tim, on bi uvijek izjavljivao da me ne poznaje dovoljno’ prisjeća se Mešanović.
Mudar kakav već jeste, odabrao je, naoko, najbolju finansijsku ponudu, koja je stigla od Davora Vokića. Hercegovački biznismen uložio je ogroman novac u Mešanovića. Vrlo brzo je napadač Brotnja provozao novi model Mercedesa SLK, kad god bi ‘prigustilo’, Vokić bi odriješio kesu i novac bi se odmah nalazio u Enesovim rukama. Mogao je imati ‘kule i gradove'…
Početkom 2002. godine dopredsjednik zagrebačkog Dinama Zdravko Mamić kreće u akciju dovođenja Mešanovića. Pravi se deal sa Vokićem i tuzlanski napadač stiže u Maksimir.
Predstavljen je kao velika zvijezda, rođeni golgeter. Enes u obraćanju novinarima ponavlja staru floskulu koju upotrebljavaju igrači koji dolaze u neki poznati klub. Tako je na Maksimiru izjavio da ‘od malih nogu navijač Dinama’ te da je ‘uvijek volio Zvonimira Bobana i Harisa Škoru’.
Matjaž Kek ga trenirao u Mariboru
Medijima je bio simpatičan, a saigračima duhovit. Ipak, na terenu nije pružao igre kakve su se očekivale od njega. Krenuo je dobro. Na ‘Trofeju Marjan’ u Splitu, igra odlično protiv Rapida, a Hajduku postiže efektan pogodak i nakon toga trčeći prema Bad Blue Boysima ljubi dinamov grb na dresu.
Lothar Matheus, tada trener bečkog tima, u hotelu Split preko menadžera Dušana Đurića šalje jasnu poruku – ‘čekam te u Rapidu’. Ipak, agencija MSA čiji je i Mešanović igrač, u kojoj glavnu riječ vodi Mamićev sin, stavlja veto na odlazak u Austriju.
Kako je Mešanović u Zagrebu vremenom postajao suvišan u timu ‘modrih’, odlučuje se za odlazak. Ponudu šalje Maribor, pa se Enes seli na stadion Ljudski vrt. Ali, samo na jednu sezonu, kao posuđen igrač. Trenirao ga je sadašnji selektor Slovenije Matjaž Kek.
U Mariboru je u 24 utakmice postigao pet golova, pa se vraća u Dinamo. No, tadašnji trener Nikola Jurčević nije imao nimalo razumjevanja prema njemu, pa mu je dao odriješene ruke da može potražiti drugi klub.
Mešanović pakuje kofere i pravac u Osijek. U Gradskom vrtu je dočekan kao veliko pojačanje, međutim, za pola sezone koliko je proveo u gradu na Dravi, niti se jednom nije upisao u listu strijelaca.
Ostat će upamćen po incidentu sa trenerom golmana, bivšim reprezentativcem Jugoslavije, Miroslavom Žitnjakom. Nakon verbalne rasprave, koja je mogla završiti i tučom, deblji kraj je izvukao Žitnjak. Predsjednik kluba ga je suspendovao, a Mešanović je uspio izgraditi autoritet kod saigrača i navijača.
Gracić ga doveo na Koševo
Nakon neslavne epozode u Osijeku, vratio se na Tušanj i pokušao pomoći Slobodi u Premier ligi BiH.
U januaru 2005. godine dolazi na Koševu. Predsjednik košavskog kluba Nijaz Gracić, doveo ga je kao zvijezdu.
Brojni pehovi, povrede, utjecali su na to da Mešanović ostavi blijed trag na Koševu. Menadžment kluba daje mu odriješene ruke i on se vraća u Tuzlu.
Sarajevo mu, sigurno, neće ostati u lijepom sjećanju. Naime, nakon druge utakmice finala Kupa BiH na Koševu protiv Širokog Brijega u kojoj je bordo tim došao do trofeja, Mešanović je umalo izbjegao premlaćivanje.
U restoranu ‘Bazeni’ gdje su igrači, trener, članovi uprave i navijači slavili trofej Kupa BiH, Mešanović je došao u konflikt sa jednim od navijača, ali se sve brzo smirilo, jer je slavlje trofeja bilo važnije od nekih međusobnih razmirica.
U Slobodi se kratko zadržao, probao je još jednom u Iranu, u Bargh Shirazu, ali se vratio se kratko na Tušanj, pa se onda preslio u Croatiu Sesvete gdje je i završio karijeru.
Nije se vidio u trenerskim vodama, kratko je bio u Slobodbi, a onda je pokrenuo vlastitu školu nogometa ”Bambi”. Mešanović uživa u radu s mladima, gdje se definitivno pronašao i uživa u, kako kaže, najboljim godinama.
(E.D./Sportske.ba)
