“Izgubio sam dvije sestre. Blizanke. U istom danu poginule. Kasnije je otišao i otac, a prije nekoliko godina moj mlađi brat Elvedin umro. Puno. I previše za čovjeka. Ja sam svoje suze isplakao. Ipak, ostala je poneka. Shvatio sam to kada sam dobio video poruke Zlatka Dalića, Marija Stanića i Marija Kovačevića. Dalić se, osim kao veliki trener pokazao i kao veliki čovjek. Nema to cijenu koliko su mi značile njihove poruke. I od Faruka Hadžibegića. Sa “Stanom” sam bio cimer u mladoj jugoslovenskoj reprezentaciji. “Kova” (Mario Kovačević, op.a.) igrao je za Sarajevo i Varteks. Za klubove čiji sam dres i ja nosio. Ima tu nešto” priča nam Vejsil Varupa u motelu Bor u njegovom Vitezu. Kod prijatelja Dragana Baškarade.
Na večeri, a nakon utakmice koja je organizirana u znak podrške nekada vrsnom veznjaku Sarajeva i Varteksa. Prisjetio se teške saobraćajne nesreće, koja ga je trajno udaljila s terena.
Od tada, a prošlo je triseset godina, Varupa je invalid.
”Imam kraću nogu. I bolove. Ne mogu raditi. Nije ni čudo šta sam sve prošao. U bolnici sam bio 42 dana. Kada sam se “oporavio” novi šok. Kada sam shvatio da nikad više neću moći igrati. A nogomet je bio moj život… Pa, onda porodične tragedije. Jedna za drugom… Ostali smo majka i ja. I sestra koja živi u Zenici…”
Varupa je u gradskoj dvorani, koju su mu ustupili prijatelji iz KMF Vitez Aladin Luković i Amel Salkić, a podržali načelnik Boris Marjanović i predsjedavajući Nerman Ramić, okupio poznata sportska imena. Varaždinci, pa njegovi “pitari”, zatim željovci, Tuzlaci…
“Nisam tužan. Emotivno je bilo, ali sam sretan. Vidiš, došli su Veldin Karić, Mato Neretljak, Husref Musemić, Fuad Muzurović. Fuko mi je dvije godine bio trener u Sarajevu. Mehmed Janjoš mi donio sres Sarajeva. Desetku. A ja sam do odlaska s Koševa nosio broj 10. Elvir Bolić mi poklonio sportsku opremu. Pisali su, pomogli i podržali mnogi, Zorislav Srebrić, Boris Živković, Miro Bičanić, Mario Stanić, Feđa Dudić, Mario Kovačević, moj Franjo Vuleta, Muris Jabandžić,Mufid Zimić, Goran Vlaović… Stvarno puno raje pozdravljalo, slali su poruke podrške. Mato je došao iz Orašja, Karić iz Varaždina. Hrvatski nogometni savez je ovlastio Josipa Kupreškića da se obrati u ime HNS-a… Nemam razloga biti tužan. Naprotiv. Hvala svima. Hvala svakom koga sam sreo u Vitezu, mojim prijateljima, raji, rodbini, najboljem berberu Esi Patkoviću. “Patak” me vozio na Koševo. Ići cemo opet. Sarajevo mi poslalo godišnju kartu. Znači mi puno…
Zahvalan je Vejsil i Semiru Ziliću, autoru knjige “Bordo Vremeplov”, koju je dobio na poklon. Ne može se sjetiti svih koji su se pojavili u dvorani u Vitezu, jer je Vejsil bio i domaćin i “redar” i slavljenik… Želio je svima pružiti ruku, svima zahvaliti. A nije trebao. Mi smo njemu dužni za sve što je dao nogometu. Kao sportaš i čovjek. Svi su oni došli vratiti mali dio duga.
Dok je ispraćao raju iz motela Bor, u vlasništvu prijatelja Gagija Baškarade, Vejsil je po starom dobrom običaju, svima ugađao “molim vas nemoj da šta zamjerite!”.
A osjećali smo se kao kod svoje kuće.
U Gradskoj dvorani na utakmici za Vejsila Varupa nastupili su: Elvir Bolić, Mato Neretljak, Josip Kupreškić, Munir Talović, Amel Tuka, Ermin Zec, Alem Tabaković, Samir Bekrić, Dženan Haračić, Jasmin Džidić, Veldin Karić, Jasmin Hukić, Josip Kupreškić, Alen Škoro, Sedin Torlak, Vedin Musić, Damir Hadžić, Senad Brkić, Zikret Buljina, Muamer i Eman Svraka, Mujo Trako, Nihad Ribić, Aladin Luković, Zoran Kokot, Zijad Sipović, Đelo Muharemović, Denis Karić, Mersid Bureković, Mirsad Spahić…Na klupama dva tima bili su Fuad Muzurović, Husref Musemić, Mehmed Janjoš, Nermin Šabić, Ervin Uščuplić, Adnan Hodžić, Nedim Runda, Edin Ramić, Amel Salkić, Rahman Alić, Safet Špirtović, Valentin Plavčić, Malik Selimbegović, Đelil Duranović… Zvijezde Bosne i Hercegovine okupio je Sinan Sinanović.
U dvostrukoj komentatorskoj ulozi nastupio je novinar Jasmin Ligata, bio je voditelj, asistent, strijelac…
Premda je publika uživala u majstorijama svih aktera najveći aplauz zaradio je Vejsil Varupa!
(Đ. D./Sportske.ba)
