Adnan Mravac je Banjalučanin koji je fudbalsku karijeru počeo u Austriji. U Mattersburgu je proveo najveći dio karijere odakle je došao u reprezentaciju BiH. Miroslav Ćiro Blažević ga je pozvao u nacionalni tim prvi put. Ćirin nasljednik Safet Sušić također mu je slao pozive, a posljednji put na spisku je bio za utakmicu kvalifikacija za Euro 2012. godine kada su Zmajevi remizirali u utakmici protiv Francuske u Parizu 1:1. Tada je desetak minuta dijelilo Zmajeve od pobjede i direktnog plasmana na Euro.
Mravac je u nedavnom intervjuu za MYTV govorio o karijeri, a posebno se osvrnuo na povrede koji su umnogome odredile njegovu karijeru.
”Utakmicu protiv Belgije u Genku posebno pamtim. To je možda bila i prekretnica. Kod naših navijača su očekivanja naglo porasla. Pobijedili smo sa 4:2 jednu zaista dobru ekipu sa velikim imenima. Oni su bili sjajna ekipa, ali mi smo odigrali odlično. Osjetio sam kolika je energija, koliko su ljudi bili sretni. Mi igrači smo bili jako popularni. Bilo je lijepo igrati za reprezentaciju. Eufirija je bila sjajna, bilo bi lijepo kad bi se to ponovilo” kazao je Mravac za MYTV.
Koja je razlika između Ćire i Papeta?
”Apsolutno velika razlika. Gospodin Safet Sušić je naša legenda, igračka i trenerska. Dobio je primpremljenu ekipu od Ćire Blaževića. Dodao je malo svog sosa i napravio najveći uspjeh. Drugačiji je tip od Ćire. Introvertan. Na drugačiji način je priprema ekipu. Drugačije se odnosio prema igračima, nekima se nije sviđao, a drugima jeste. Uživao sam i s njim, poštovao sam ga, komunikacija je bila dobra.”
Na prijateljskoj utakmici sa Njemačkom u Frankfurtu ste doživjeli tešku povredu…
”Khedira je išao sam na gol. Spahić je išao s lijeve strane klizeći, ja s desne. Nije se mogao zaustaviti i udario me je u tijelo svojim koljenom. Slomio mi je dva ili tri rebra, napukla mi je jetra, bubreg… Bio sam desetak možda i više dana na intenzivnoj njezi. Bila je ozbiljna situacija. Srećom nisam morao biti operisan. U to vrijeme sam trebao napraviti transfer u jaču ligu, ali zbog te povrede sam ispao iz ritma. Trebala su mi dva tri mjeseca da se oporavim i da dođem sebi. To je sastavni dio fudbala”
Mravac je svojevremeno bio na pragu engleskog premierligaša Wolvesa.
”Trenirao sam desetak dana. Trebao sam igrati za reprezentaciju protiv Irana u Sarajevu da me gleda glavni trener. Onda sam se trebao vratiti ponovo i čekati da li da potpišem ili ne. Nisam želio čekati. Otišao sam u Belgiju u Westerlo.”
Tešku povredu doživio igrajući i za njemački Dinamo Dresden.
”Išao sam na centaršut, vikao sam ”moja” golman nije čuo, pokupio me je na petercu, udario me šakom u glavu, slomio nos, izbio mi je zube. Izgubio sam svijest, čak sam se poslije vratio na teren da igram, ali nisam mogao više. Bio sam u bolnici, nisam mogao pričati, imao sam naznake moždanog udara. Jednostavno nisam mogao više da igram nakon toga. Bilo mi je teško, ali je tako moralo biti. Završio sam karijeru” rekao je Mravac koji je jedno vrijeme bio sportski direktor austrijskog Strpfinga i mostarskog Veleža.
