Nogometaši reprezentacije Bosne i Hercegovine večeras u Zenici igraju odlučujući meč finala baraža za Svjetsko prvenstvo protiv Italije.
Italijanski mediji kontaktirali su bivšeg selektora BiH Blaž Slišković, koji je upozorio da ne treba podcijeniti domaću ekipu i da teren u Zenici može biti veliki faktor za Zmajeve.
Zenica je, kako je naglasio, idealno mjesto za domaće utakmice zbog svoje centralne lokacije i blizine većih gradova, što omogućava velik broj navijača na tribinama. Stadion je mali, ali sa snažnom atmosferom, a teren je izvrstan za igru.
Slišković je posebno istakao važnost timske igre i mladih, energičnih igrača koje je selektor Sergej Barbarez uveo u ekipu, naglašavajući da Bosna više nije tim koji se oslanja samo na jednog igrača.
Iako su Italijani favoriti na papiru, bivši selektor smatra da teren i navijači mogu preokrenuti situaciju u korist Bosne. Posebno je istakao opasnost prekida i entuzijazam mladih igrača koji će dati maksimum za reprezentaciju.
Kada ga pitaju o razvoju reprezentacije u posljednjih godinu i po, Slišković ističe:
“U posljednjih pet ili šest godina naša reprezentacija nije postigla velike rezultate, ali u posljednjih godinu i po, dolaskom Barbareza, stvari su se dramatično promijenile. Selektor je odlučio pozvati puno mladih, energičnih igrača, željnih odbrane nacije. Malo po malo, nivo naše igre se poboljšao.”
O izboru Zenice za domaći stadion, Baka objašnjava prednosti ovog mjesta:
“To je mali, vrlo vruć stadion. Logistički je savršen jer se nalazi u srcu Bosne, blizu svih većih gradova poput Banje Luke, Mostara i Sarajeva. Navijači stoga mogu putovati iz svih krajeva. Kad sam bio selektor, sam sam odabrao da reprezentacija igra u Zenici. Igrali smo u Sarajevu nekoliko puta, ali više volim Zenicu, koja je mali stadion s tribinama odmah pored terena, a teren je također izvrstan. U konačnici, gledano u globalu, zbog ambijenta, stadion u Zenici je savršen.”
O snazi tima i važnosti drugih igrača, Slišković naglašava:
“Demirović također ima kvalitet, opasan je igrač koji igra za Stuttgart. Iza njega su zanimljivi igrači poput Dedića i Kolašinca. Njegovo iskustvo je jako važno, a sviđa mi se i Bajraktarević, koji je ofanzivno krilo u PSV-u i mladi igrač u usponu. Smatram pouzdanim golmana Vasilja, koji igra za St. Pauli u Njemačkoj.”
Na pitanje da li postoji “novi Slišković” u timu, bivši selektor objašnjava filozofiju igre:
“Možda postoji, ali teško mi je imenovati jednog. I prije svega, ova bosanska ekipa ima drugačiju filozofiju, koja se manje temelji na talentu nego na timskom radu. Imaju kompaktnu ekipu, poput jedne cjeline. Onda je, naravno, tu Edin Džeko, koji je veliki prvak. Barbarez, međutim, pokušava učvrstiti tim. Još uvijek ima dvije godine ugovora i usredotočit će se na pronalaženje drugih dobrih igrača za odlazak na prvenstvo.”
O favoriziranju Italije u medijima, Slišković upozorava:
“Recimo samo da sam Talijan, ne bih bio toliko optimističan. Naravno, na papiru su Azzurri favoriti, ali tu je i teren. Bosna ima kvalitetu, igraju kod kuće i, vođeni paklenim navijačima, u biti će imati igrača više. Mislim da se sve može dogoditi, ne vidim jasnog favorita u ovoj utakmici.”
Na pitanje što je Italija najviše treba da pazi, bivši selektor ističe:
“Svakako entuzijazma mladih igrača koji će dati 120 posto za Bosnu. Naša reprezentacija je jako opasna u prekidima. Imamo tri ili četiri igrača dobre visine koji mogu zabijati u svakom trenutku. Pogledajte samo što se dogodilo u Velsu. To je aspekt na kojem trener naporno radi na treninzima i to bi moglo presuditi.”
O reakciji na Dimarcovo slavlje, Slišković je jasan:
“To je sasvim normalno i kao Bosanac se uopće ne osjećam uvrijeđenim. Dimarco je slavio jer bi Italija, teoretski, imala veće šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo protiv Bosne nego protiv nekih drugih ekipa, pa što onda? Nema ništa loše u tome, to je njegovo legitimno mišljenje i to je sasvim u redu.”
Prisjećajući se nedavne smrti trenera Galeonea, Slišković dodaje:
“Kad sam čuo tu vijest, bio sam zaista shrvan. Znao sam da situacija nije dobra, ali nisam mislio da će nas tako brzo napustiti. Dok sam bio u Pescari, on mi je bio doslovno kao otac. Naš odnos je bio pravi odnos oca i sina. Ne mogu zaboraviti njegov stav prema meni i svim ostalim igračima.”
