Branko Ivanković jedan je od najuspješnijih hrvatskih nogometnih trenera. Popularni “Profesor” tokom svoj sjajne trenerske karijere bio je pomoćnik Ćiri Blaževiću na SP u Francuskoj kada su Vatreni šokirali cijeli svijet i osvojili bronzu. Vodio je zagrebački Dinamo u dva navrata, a u Aziji je stekao kultni status. Tri puta zaredom osvajao je naslov prvaka Irana s Persepolisom i s njima igrao finale Azijske Lige prvaka. Također je vodio reprezentacije Irana, Omana i Kine. U razgovoru za Sportske Ivanković je govorio Svjetskom prvenstvu koje u toku, reprezentaciji BiH, Hrvatskoj, Iranu…
Piše: Sinan SINANOVIĆ
Kako ste vidjeli vi prvu utakmicu Bosne protiv Kanade na otvaranju SP?
“Pa vidio sam jako pozitivno. Prije svega zato jer i na neki način sam nadao se, očekivao, pretpostavljao da može igrat dobru utakmicu Bosna protiv Kanade. Znao sam da je Kanada kao domaćin, prvo i osnovno, što su i pokazali, vrlo moćni, vrlo brzi, vrlo agresivni. Ali, i Bosna ima jedan, ono po meni, sjajan miks igrača – od iskusnih, kvalitetnih igrača do mladih, poletnih, modernih igrača. I taj Demirović kad je bio u duelu, da je dao onaj gol, što bi vjerojatno i završilo u nekim drugačijim okolnostima, to bi bilo ujedno lijepo, krasno iznenađenje. Ali i ovaj 1:1 rezultat je sjajan za Bosnu. I naravno da ove sljedeće dvije utakmice se očekuju, očekuju da da se pobijedi.”
Koliko je različit sistem, stil igre Švicarske od Kanade? Vodio ih je prije Vladimir Petković, trener s ovih prostora, sada Murat Yakin.
“Pa, ova prva utakmica Švicarske i Katara jedno veliko iznenađenje. Znam Katar koji nema nekakav potencijal, nemaju tu kvalitetu, ali evo, to je nogomet i 30 sekundi prije kraja nekakva akcija i uvijek se može onda desiti iznenađenje. Jasno da nisu taj Katar doživjeli kao nekakvo za 100%-tnu, neću reći motivaciju, jer ako neko nije motiviran da igra na Svjetskom prvenstvu, onda tu nešto ne štima. Ono što je karakteristika tih ekipa, uglavnom se drže jednog rasporeda 3-4-3 ili 4-2-3-1. Rekao bih, predvidivu igru i onda tu puno toga ovisi i o kvaliteti pojedinaca, koji onda mogu napraviti i neku razliku ili poremetiti kompletnu organizaciju protivničke odbrane.”
Vjerujem u Bosnu
Može li ima reprezentacija BiH uspješno parirati?
“Vjerujem u Bosnu. Vrlo su bili borbeni protiv Kanade, vrlo su bili agresivni, odlučni, što je vrlo važno. Naravno, i oni u svemu tome i u tom bacanju, kako mi kažemo, na glavu, pokazali su jedno veselje, jednu radost u igri, a bez toga nije moguće ostvariti rezultat. Onda te i, naravno, sreća pomiluje.”
Slično kao Hrvatska Modrića i BiH ima Edina Džeku. Igrače se ogromnim iskustvom i reputacijom.
“Pa ono što je najvažnije, da su i Barbarez, selektor, i Džeko kliknuli, da su na istoj, da se kaže, liniji, jer njih dva su bili vrhunski… Džeko je još uvijek vrhunski igrač, iskusni internacionalac. I ono što je za Bosnu jako važno, kao i za Hrvatsku, da ima jednog Džeku, koji je jedan prirodni vođa, istinski vođa, koji nije celebrity vođa, nego igrač koji će se jasno podrediti ekipi i koji će sve napraviti u njegovoj moći za ekipu. Znači, nema onog egoizma, nema kod njega bahatosti kao što ima kod nekih igrača, primjer Ronalda iz Portugala. Ista stvar je i sa Modrićem. Vidi, kad gledam i Džeku i Modrića, znači njihov pristup i treningu, i ekipi, i svemu, u svemu su prvi i ekipa im je iznad svega, a to je bitan, bitan preduvjet da se ostvari rezultat. Mislim da je Džeko vrlo važan za ekipu i da ta ekipa kad je Džeko unutra, drugačije sa dodatnim samopouzdanjem kreće u utakmicu i, naravno, znaju da je Džeko uvijek u stanju nešto napraviti.”
Alajbegović i Bajraktarević
BiH ima dva krilna napadača, jedan Esmir Bajraktarević, drugi Kerim Alajbegović. Jeste možda primijetili neke kvalitete kod njih?
“Primijetio sam kod njih obojice, i u utakmici protiv Italijana. Po onom što su pokazali, pokazali su jedan, kako da kažem, fantastičan potencijal, koji imaju onu mladenačku drskost i imaju jedan kvalitet koji se danas jako, jako traži, a to su – vrlo su jaki u situacijama jedan na jedan. I to je danas ono što može biti odlučujuće, ne samo u igri bosanske reprezentacije, nego i ostalih reprezentacija. Najbolju demonstraciju moći igrača jedan na jedan pokazali su do sada Francuzi. Alajbegović i Bajraktarević su veliki aduti Bosne i Hercegovine, naravno sa Džekom, zaista mogu svakoj ekipu puno neugodnosti napraviti.”
Očekivao sam pobjedu Irana
Branko, vi ste napravili impresivne rezultate radeći u Aziji i u tom dijelu svijeta, pogotovo sa Iranom. Kako vam se čini Iran danas i šta može Iran napraviti?
“Pa evo, ja sam gledao utakmicu naravno sa Iranom koji je igrao sa Novim Zelandom. Moram priznati da sam malo iznenađen ili malo razočaran, očekivao sam pobjedu Irana. Znam kakve igrače imaju, to su igrači koji su sad već vrlo iskusni internacionalci, imaju nekolicinu mladih igrača. I jasno da neki igrači su hajde, recimo, u samom zenitu svoje karijere, da im je to nekakav posljednji ples ili taj last dance. I očekivao sam jednu pobjedu Irana, ali kad sve znam, kad vidim kakve su probleme imali, koliko je podcjenjivanja i potlačenosti… Pa ne mogu dobit vizu… Teško dobiju vize, ne mogu rukovodioci dobit vize. To su sve stvari koje bitno utječu na jedno raspoloženje i u ekipi. Uz to, i sami su imali problema sa pripremama, tako da mislim da nisu niti spremni na način kakav bi trebala biti ekipa spremna za Svjetsko prvenstvo. Da, i naravno, onda tu možemo razgovarati i o nekakvim taktičkim nedostacima. Prije svega, ono što im je nedostajalo, a to je prvi prvi aksiom, prvo pravilo u današnjem vrhunskom nogometu – ekipa mora biti kompaktna i u fazi odbrane, naravno i u fazi napada. To kod Irana nije bilo vidljivo i to u kasnijim ovim sljedećim utakmicama se može pojaviti kao dodatni jedan problem. Oni imaju kvalitetu, oni imaju igrače koji mogu odlučiti, ali pitanje je da li je to dovoljno ako nema onog timskog, ekipnog duha, ekipnog rada i jasno da svi zajedno onda jedan inat prema svemu što se u ovom momentu i prije priprema, odnosno sad u Americi…”
Razgovarao sam sa dosta ljudi koji su imali kontakte i iskustva sa Irancima i svi govore da je to jedan jako, prije svega, kulturan, civiliziran narod. Mislim, kakvo je vaše mišljenje, dugo ste bili u Iranu?
“Pa ja sam bio u dva maha gotovo deset godina. I jasno da apsolutno se slažem sa ovim primjerima koje ste čuli. Znači, to je narod bogat tradicijom, kulturom, vrlo ljubazan, narod koji je spreman pomoći svakome, koji ponavljam, ima jednu… narod koji ima za sebe jednu tradiciju i obrazovanja i svega ostalog. I jasno da njih to onda sve skupa i dodatno opterećuje i dodatno muči zato jer to je narod koji apsolutno želi sve najbolje svakome. Ali znate šta je rat, u ratu nema pobjednika. Rat je takav gdje svi, sve strane gube i gdje se ne može nijedna pozitivna stvar iz toga izvući. Ali naravno onda oni u svemu tome skupa, nisu imali u zadnjih, znači od februara mjeseca, on nisu imali ligu, jer dosta igrača igra u toj ligi i to je sve ostavilo traga na njihovu pripremu koja meni nije bila adekvatna potencijalu koji imaju.”
Šta mislite kako bi izgledala eventualna utakmica Amerike i Irana na Svjetskom prvenstvu? Nije to nemoguće.
“Sjećam se utakmice Amerika – Iran u Francuskoj. Kad je bilo 2:1 za Iran. To su utakmice sa ekstremnim, ekstremnom motivacijom, sa ekstremnom željom i jasno da je to, kako mi volimo reći treneri, utakmica na život i smrt.”
Šta može Hrvatska
Svi od Hrvatske očekuju da ponovi uspjeh iz Rusije, pa Katara. Nije lako Zlatku Daliću. Šta mislite, dokle može Hrvatska u ovoj grupi?
“Pa evo, mi svi očekujemo da Hrvatska prođe grupu. A naravno onda u tom razigravanju, u jednoj utakmici, puno toga se može desiti. Najbolji primjeri su neke utakmice sad koje su igrali i Španci i ove ekipe koje su remizirale ili nisu mogle pobijediti bitno slabije od njih. Hrvatska ima jednu dobru reprezentaciju. Dalić će napraviti jednu tihu smjenu generacija. Ostalo je 4-5 starijih igrača, kako mi kažemo, senatora, plus jedan velik broj mladih, baš mladih igrača, kad govorim o mladima, znači to su igrači od recimo 21-22 godine do 24-25, koji su u jednoj punoj snazi, koji su moderni igrači – da li kao odbrambeni igrači, da li kao vezni. I sigurno da Hrvatska ne treba strahovati za svoju budućnost. Naravno, mi u ovom momentu nemamo igrače kao što je Šuker, Bokšić, Vlaović, Mandžukić, jel da? Ali to je tako, sve reprezentacije imaju svojih problema, ali mislim da Hrvatska može biti druga, recimo, ako već ne prva, i da prije svega, jedan plasman u sljedeći krug, a onda naravno ići će se od utakmice do utakmice sa maksimalnom motivacijom da se što dalje prođe.
Koga vidite kao pozitivno iznenađenje u ovim prvim utakmicama. Senegal je izgubio, ali prvo poluvrijeme su ostavili jedan strahovito dobar dojam. Maroko standardno dobar, evo protiv Brazila, malo ko je očekivao remi. Pa evo, vidjeli smo Španija…
“Senegal je tradicionalno dobra ekipa. Znači, oni su godinama na svim takmičenjima bili jedan izuzetno dobar, kvalitetan protivnik sa dobrim pojedincima. E sad samo pitanje atmosfere i timskog duha i rada te ekipe. Ono što jeste malo iznenađenje, ne preveliko, Maroko je u Kataru pokazao jedan potencijal gdje su bili četvrti. I naravno, i ova utakmica sa Brazilom, po meni su, pogotovo prvo poluvrijeme, bili bolja ekipa. Ekipa koja ima potencijal i koja može biti iznenađenje. Sad su stariji, iskusniji, još više samopouzdanja nego u Kataru i oni mogu biti, kako se kaže, “crni konj”. I još uvijek vjerujem, bez obzira što Japanu nedostaju tri ponajbolja igrača, da Japan također može biti jedno od iznenađenja i daleko dogurati u na Svjetskom prvenstvu.”
