Ervin ima 22 godine i već je jedan od ključnih igrača Helsingborga. Godinu dana mlađi brat od
Armina Gigovića, dosad je u seniorskom fudbalu predstavljao samo Helsingborg. U sezoni 2025
upisao je 30 nastupa, postigao 2 gola i zabilježio 4 asistencije za klub u kojem je nekada igrao
legendarni Henrik Larsson.
Do sada je za “Di Röe” – Crvene odigrao ukupno 84 utakmice. Postigao je 4 gola i upisao 7
asistencija.
Švedska fudbalska sezona 2025 završena je za Ervina Gigovića, a za Helsingborgs IF ona je
ostavila mnogo prostora za razočaranje. Sedmo mjesto na tabeli u drugoj ligi, bilo je daleko od
onoga čemu su se nadali klub, igrači i navijači.
”Apsolutno nimalo nismo zadovoljni. Očekivali smo i bolji plasman i bolju igru. To nema potrebe
skrivati” iskreno priznaje Gigović za Sportske.ba.
Sezona za Ervina Gigovića je bila sa puno uspona i padova
Nakon prošlogodišnjeg neuspjeha da se izbori povratak u Allsvenskan, klub sada ulazi u novo
poglavlje sa novim trenerom, škotom Stevie Grieve, koji je imenovan prije svega nekoliko dana.
”Sada imamo novog trenera i tek ćemo vidjeti kakvu igru želi. No cilj je jasan – igrati što je
moguće više na vrhu” poručuje Ervin.
Ekipa je tokom sezone bila sastavljena uglavnom od mladih igrača iz vlastite omladinske škole,
što je također ostavilo traga na rezultatima.
”Imamo vrlo mladu ekipu u kojoj svako želi da se dokaže i iskoristi svoju šansu. S druge strane,
tu je i nekoliko iskusnijih igrača, tako da je u principu to dobra kombinacija. Ipak, mladim
igračima treba vremena da postanu konstantni” objašnjava on.
Za samog Ervina sezona je bila poput vožnje na autoputu sa mnogo uspona i padova. Početak
je bio težak, sa skromnom minutažom, ali je vremenom izborio svoje mjesto u ekipi.
”Loše sam otvorio sezonu i nisam dobio onoliko minuta na terenu koliko sam očekivao. Kasnije
sam se izborio za mjesto u prvih jedanaest i pokušao da se dokažem. Sredina sezone bila je
posebno teška, ali mislim da sam završnicu odigrao dobro i pomogao ekipi da osvoji nekoliko
važnih bodova. Ipak, i ja i tim mogli smo mnogo bolje od samog starta.
Posebno mjesto u Ervinovom životu zauzima njegov brat stariji Armin, koji danas nastupa za
švicarski Young Boys. Njihov odnos je, kako kaže, izuzetno snažan.
”Imamo vrhunski odnos, čujemo se svaki dan. Presretan sam zbog svega što je postigao i
zaista sam ponosan na njega” kaže Ervin.
”Ne volim da se poredim sa bratom Arminom”
Igraju na istoj poziciji i, kako ističe, mnogo uče jedan od drugog.
”Mogu mnogo toga naučiti od njega, jer on igra na znatno višem nivou. Ali i ja ponekad
primijetim neke detalje koje on ne vidi odmah. Tada razmijenimo mišljenja, dajemo savjete jedno
drugome i guramo jedan drugog naprijed” kao prava braća.
Na pitanje ko je bolji u čemu, kroz smijeh odgovara:
”Ne volim da se upoređujem s njim. Ako baš moram nešto izdvojiti, rekao bih da ja bolje
izvodim kornere. U svemu ostalom on je bolji, a u posljednje vrijeme je dosta napredovao i kada
su slobodni udarci u pitanju.”
Uprkos raznim špekulacijama, konkretna priča o odlasku iz kluba tokom sezone nije postojala.
”Ne, barem koliko ja znam. Bio sam u potpunosti fokusiran na Helsingborg. Bilo je nekih priča,
ali ništa konkretno što bi me privuklo.
Kada je u pitanju budućnost, Gigović jasno poručuje da su razvoj i minutaža presudni faktori.
”Svaki igrač želi napraviti iskorak i napredovati. Sve zavisi od toga da li ću imati kontinuitet
igranja ili sjediti na klupi. To je ono čemu svi težimo. Želimo da se testiramo na višem nivou i
mjerimo s najboljima. Odlazak u inostranstvo ne isključujem, ali samo ako se pojavi nešto
konkretno što bi mi koristilo. Uostalom, imam još dvije godine ugovora s klubom.”
Ervin Gigović: ”Moj san je reprezentacija Bosne i Hercegovine”
Posebno pažljivo prati i dešavanja u reprezentaciji Bosne i Hercegovine tokom kvalifikacija.
”Prije početka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo bio sam prilično zabrinut. Ali nakon pobjeda
protiv Rumunije, Kipra i San Marina počeo sam više vjerovati u ovu ekipu, prije svega zbog
mlađih igrača. Posljednje utakmice protiv Rumunije i Austrije bile su jako teške za pratiti. Kada
je Austrija izjednačila u završnici, ostao sam bez riječi i bio jako tužan. Ipak, vjerujem momcima
maksimalno. Vjerujem u pobjedu protiv Velsa i onda da imamo šansu i protiv Italije ili Sjeverne
Irske. Gotovo uvijek smo autsajderi, ali siguran sam da možemo izboriti plasman na Svjetsko
prvenstvo.”
Nastupe svog brata u reprezentaciji prati s velikim ponosom.
”Od svog debija u reprezentaciji je odigrao većinu utakmica i generalno je bio jako dobar. Od
prvog dana se bori i daje maksimum. U završnici kvalifikacija je bio na klupi, ali sam uvjeren da
može iznijeti ulogu desetke u reprezentaciji. Uvijek je vjerovao u sebe i bio maksimalno
fokusiran na fudbal. Najviše se razvio u Danskoj, u Odenseu, gdje mu je stil igre savršeno
odgovarao. Period u Holstein Kielu bio je teži za ekipu, ali individualno je i tamo bio dobar. Od
dolaska u švicarski fudbal pokazao je stabilnost i, što je najvažnije, ostao je bez ozbiljnijih
povreda.”
Na pitanje da li bi u budućnosti mogao nastupati za Švedsku ili Bosnu i Hercegovinu, Ervin
odgovara bez imalo dileme.
”Bosna ‘ Hercegovina, sto posto. Zahvalan sam Švedskoj za sve što je pružila meni i mojoj
porodici, ali ne mogu ići protiv srca i ljubavi prema svojoj domovini.”
Kontakt sa N/FSBiH još uvijek nije ostvaren.
”Nije bilo nikakvog kontakta. Ali na kraju krajeva, sve zavisi i od mene – moram igrati na nivou
koji zaslužuje poziv u reprezentaciju.”
Za kraj, govori i o nostalgiji i onome što mu najviše nedostaje iz Bosne.
”Sve. Porodica, komšije, osjećaj, ambijent, mirisi, noćni život, društvo… Taj osjećaj kada se
zaista možeš opustiti. Teško je to opisati, ali to je čista sreća.”
(Sadan Filipović/Sportske.ba)
