Mladi stručnjak Ivan Bubalo govorio je u intervju za MeridianSportBH o svom iskustvu u Bunjodkoru iz Taškenta, Al-Ainu i problemima trenerskog rada u Aziji, kao i Baki Sliškoviću i svojim trenerskim počecima.

Na svojim trenerskim počecima trener iz Mostara imao je sreću da bude pomoćnik Baki Sliškoviću. Zajedno su, osvojili dvije titule sa Zrinjskim.

“Sa Blažom sam bio skupa dvije sezone. Oba puta smo bili prvaci. O njemu sve najbolje, toliko znanja i iskustva. Naučiš svaki trening nešto novo od njega. Toliko bogato iskustvo od igračke do trenerske karijere da bilo koja riječ će biti premalo ako kažem da je vrhunski čovjek, trener. Samo mi je žao što nije napravio veću trenersku karijeru” – kaže Bubalo.

Osim Bake, radio je sa Harijem Vukasom, Ivicom Barbarićem, Antom Mišom…

“Bilo je njih puno. Ante Mišo, Hari Vukas, Baka, Ivica Barbarić… U sjećanju ostaje utakmica evropske lige kad smo izbacili Utrehta. Jedno veliko ime, kao što je sada Zrinjski napravio istorijski uspjeh i plasirao se u LK. Tako smo i mi izbacili Utrehta, jednog od najvećih protivnika Zrinjskog do tada. Bila je vrhunska atmosfera, napravili smo veliki podvig. Nakon toga došao je Malme, gdje nismo uspjeli proći”.

Karijeru kao šef stručnog štaba počeo je u 2. HNL-u u ekipi Solina. Ipak, i prije toga Bubalo je radio samostalno kao trener sa 32 godine u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine, gdje je četiri godine vodio ekipu Branitelja.

“U Solin sam stigao na preporuku. Vrlo brzo smo se dogovorili. Kad sam bio dolje krenula je korona i nisam se dugo zadržao. Liga je bila prekinuta. Jako lijepo iskustva pola godine rada u drugoj ligi koja je izuzetno kvalitetna. Upoznao sam puno kvalitetnih i dobrih ljudi i dan danas smo ostali u kontaktu” – dodaje Bubalo.

Bubalo je pred odlazak u Uzbekistan radio kao direktor omladinskih selekcija u Posušju. Posušje, koje je bilo apsolutni hit ove sezone i koje će teško zadržati Denisa Ćorića za kojeg ima mnogo interesovanja.

“Ne bih ništa govorio hoće li moj prijatelj koji je napravio vrhunski posao i ovim putem ću mu čestitati, ostati. Mi smo strašno dobri prijatelji. Ne bih govorio hoće li ostati ili neće u Posušju, želim mu sve najbolje da odluči za sebe. Kao direktor Akademije Posušja sam otišao u Uzbekistan uz saglasnost kluba kada su čuli o čemu se radi. Interesantna priča je Posušje. Jako kvalitetna i zdrava sredina. Ukoliko se nešto desi i otvori prostor što se tiče trenerske pozicije, ali ne želim prejudicirati dok se to ne desi, naravno da je interesantno. Bilo koje trenersko mjesto u Premijer ligi što se mene tiče je jako interesantno, ali o tom potom. Ako budu smatrali da im mogu pomoći u bilo kojem pitanju, ja sam na raspolaganju” – rekao je Ivan Bubalo.

Bubalo je od sredine marta bez kluba, nakon što se završila njegova epizoda u uzbekistanskom Bunjodkoru. Period bez angažmana, 46-godišnji trener koristi za usavršavanje svog znanja.

“Učim i radim na svom trenerskom usavršavanju, iako imam profi licencu. Sama licenca ne znači ništa, pa izdvajam slobodno vrijeme i radim na sebi. Razgovaram sa kolegama, bio sam jedno vrijeme u inostranstvu kod prijatelja trenera da vidim kako radi, šta radi. Uglavnom, nije dosadno, uvijek se ima šta raditi i učiti. Puno toga ima za vidjeti i naučiti nešto novo” – rekao je u razgovoru za MeridianSportBH Ivan Bubalo.

Početkom godine Bubalo je preuzeo Bunjodkor. Velikana iz glavnog grada Uzbekistana, koji je imao ambicije ponovo se vratiti u vrh tamošnjeg fudbala. Klub je krenuo u novi veliki projekat, koji je podrazumijevao potpunu rekonstrukciju tima i načina rada. Bh. stručnjak pripreme je započeo sa ekipom koja se tek stvorila, a za čije uigravanje kontra logike i dogovora, Bubalo nije dobio vrijeme.

“Došlo je iznenada i ne mogu reći da sam imao pretjeranog iskustva, ali nije da sam neiskusan jer sam već 15ak godina trener, od čega 7-8 kao samostalan i glavni trener. Nemam iskustva u Premijer ligi, ali sam vodio u 2. HNL-u i GOŠK dok je bio u Prvoj ligi FBiH. Došlo je preko preporuke, kao sve u životu. Neko je dobio lijepe informacije o meni i mom radu, dobio sam poziv od jednog našeg fudbalera koji je aktivan u Premijer ligi, nekad je igrao u Uzbekistanu i ima konekcije u njihovoj ligi. On je mene nazvao, uspostavili smo kontakt, da li mi je interesantna saradnja sa klubom.

Nisam imao nikakvih informacija, ali sam rekao da jeste. Malo sam se raspitao, vidio ko je sve radio i trenirao u tom klubu naravno da sam prihvatio. Otišao sam prošle godine pred kraj prvenstva na razgovor, bili smo sedam dana i upoznali se. Na kraju te priče, ljudi su bili prezadovoljni sa mojim načinom razmišljanja i odmah su htjeli da ostanem. Bilo je četiri kola prije kraja prošle sezone, ali sam rekao da to ne želim. Nisu mogli ispasti, niti ići naprijed. Preporučio sam da ostave trenera do kraja sezone, što se i desilo. Ja sam došao početkom januara, potpisali ugovore i nažalost nismo se zadržali dugo. Ljudi nam nisu dali dovoljno vremena da se pokažemo i dokažemo. Nakon samo dva kola i loša rezultata dobili smo otkaz” – ispričao je Bubalo kako je došlo do saradnje

Bunjodkor je imao svoje slavne periode u istoriji, kroz klub su prošli Rivaldo, Ziko, Skariolo… Međutim, danas je u nekoj drugoj poziciji, a još uvijek plaćaju greške iz tih vremena.

“Njihova veličina se ogledala od prije 15 godina, kada je igrao Rivaldo, kada je vodio Skolari i prije njega Ziko. To je bilo davno, od tada oni lutaju. Potrošili su se ogromni novci, to su bili milioni i dan danas se isplaćuju dugovanja Rivaldu. Velika su to imena, to treba platiti, ali oni od tada lutaju. Finansijski nisu ni blizu tim vremenima, da jesu ne bi zapalo nas odavde, bila bi neka puno veća imena. Novi ljudi su stigli u klub, pokušavali su nešto napraviti. Pokušavaju i dan danas, ali nažalost nešto ne ide. Njihov mentalitet i ljudi koji vode klubove po azijskim zemljama jednostavno nemaju strpljenja ni jednu jedinu utakmicu, a ne godinu dana da daju vremena treneru” – kazao je Bubalo.

Odlaskom u Uzbekistan, on je sa sobom poveo kompletan svoj stručni štab, a potom u klub doveo i nekoliko igrača iz Premijer lige. U Bunjodkor su stigli Frane Čirjak, Toni Jović, Samir Zeljković…

“Imao sam mogućnost da povedem cijeli svoj stručni štab, ekipa je rasformirana u odnosu na prošlu godinu. Praktično 95 posto ekipe je novo. Imao sam mogućnost da dovedem pet igrača, stranaca. Naravno da sam ja u saradnji sa stručnim štabom tražio koji bi to igrači bili i pronašli smo momke koji su meni poznati, sa kojim sam sarađivao. Među prvima Toni Jović, Frane Čirjak, Zeljkovića znam iz Premijer lige. Sve igrači za koje sam smatrao da nam mogu biti pojačanja“ – rekao je Bubalo i dodao:

“Bilo je malo nezgodno jer je ovdje polusezona, a tamo kraj sezone i onda ne možete pronaći adekvatne slobodne igrače da mogu dobiti čiste papire. Bilo je malo problema, ali smo tada pronašli ono što je bilo najbolje. Smatram da svaki klub treba dati slobodu treneru da dovede ljude u koje vjeruje, sa kojim može raditi. Isto tako i igrače. Mi smo imali sreću da povedemo, nas je bilo praktično 10. S obzirom da je tim nov, premalo je jedne pripreme da se to posloži”.

Nažalost, za stručnjaka iz Bosne i Hercegovine u Uzbekistanu nije bilo razumijevanja, a još manje strpljenja.

“Kad smo imali razgovor u novembru, kad sam predstavio ideju kako klub treba doći na neke staze gdje je bio prije 15 godina, da to ne ide preko noći. Oni su naravno rekli tako je, ali kad dođe situacija da izgubiš prve dvije utakmice, niko nema strpljenja, niko ti ne da vremena i desi se to što se desilo” – ističe on.

Govoreći o mentalitetu mladih igrača u Uzbekistanu, Bubalo je istakao sličnosti sa njegovim periodom u Al-Ainu. Nedostatak profesionalnosti domaćih igrača u Aziji, bio je problem kako u Emiratima, tako i u Uzbekistanu.

“Godinu dana sam prije imao sreću da radim u Al Ainu, doduše sa juniorima. Upoznao sam mentalitet njihov, emiratski. Mentalitet je takav da oni preko noći žive, zaspu rano ujutru i preko dana spavaju. Nisu nagodni što se tiče treninga, drugačiji su u odnosu na nas. U Uzbekistanu nije u toj mjeri, ali jeste slično. Skroz je drugačije u odnosu na nas. Nismo imali dovoljno vremena da ono što smo vidjeli da treba popraviti, da to popravimo. Nogomet u Uzbekistanu je, ja ću slobodno reći na većem nivou nego kod nas. Igrači su tehnički jako dobri, fizički isto stim što se i one mogu popraviti. Neke taktičke postavke nisu najbolje, pošto su treneri uglavnom iz Uzbekistana, Kazahstana… Nisu nešto sa tim taktičkim stvarima previše radili. Puno je trke, tranzicijskog nogometa. Taktički tu može ići u puno boljem smjeru. Mi smo tu vidjeli svoj plus, ali nažalost desila su se dva poraza u prva dva kola gdje se poklopilo puno negativnih stvari gdje smo izgubili jako visokim rezultatima i nije bilo strpljenja da nam neko kaže: ‘nema veze, znamo da treba vrijeme’. Tamo nema sentimenta i išli smo nazad nakon dva kola” – objasnio je Ivan Bubalo.

Do sada, u karijeri je radio kao asistent u Zrinjskom, potom kao trener Solina, zatim GOŠK, juniori Al Aina, direktor Akademije Posušja, te posljednji angažman je bio u Bunjodkoru.