Piše: Mladen BOŠNJAK
Je li se jedan rođeni Sarajlija, Željino dijete, o Mariju Staniću je riječ, pomalo zaletio i pretenciozno i preambiciozno pohrlio dizati i spašavati posrnulog regionalnog diva, slavnog splitskog Hajduka, kojega već dvije decenije razdiru unutrašnji sukobi interesnih skupina, isfrustriranih klupskih zaslužnika, veterana, legendi…? Je li Stanić tako naivno precijenio moć, značaj i utjecaj vlastitog ugleda (o karizmi kod Stanića ne možemo, nažalost, govoriti), je li se tako grozničavo poželio poistovjetiti sa Zdravkom Mamićem, najvećim srednjoeuropskim menadžerom, najuspješnijim meštrom i sportskim radnikom na, eufemistički rečeno, ovim prostorima.
Je li Mario Stanić zaista tako dječački naivan da je pomislio da će splitska nogometna riva prihvatiti dijete Sarajeva, čovjeka čija je karijera opečaćena žigovima Željezničara i Dinama (Chelsea se ovdje ne računa), momka čija se životna i sportska filozofija ne uklapaju u mediteransku nerealnu predodžbu o klubu „prvaku svita“? Je li uistinu bio uvjeren da će u Hajduku uspjeti u namjeri da posloži rogove u vreći koji se već godinama bodu i vrpolje, razdirući tako decenijama stjecani ugled „majstora s mora“?
Što god da je mislio Mario Stanić, što god da je planirao i projicirao, dogodilo se ono što je znao svaki prosječni pratitelj nogometnih zbivanja u regiji. Dobio je otkaz u prvome radnom danu novog Hajdukovog predsjednika Lukše Jakobušića, znanog sportskog radnika koji je požnjeo velike uspjehe i rezultate u – vaterpolu!!!
Ova je priča poučna, može poslužiti kao predložak svim nadobudnim „spasiteljima“ velikana koji se valjaju u kaljuži prosječnosti u ispodprosječnim ligama. Mario Stanić je opomena svim lakomislenim „menadžerima i sportskim djelatnicima“, opomena svima koji se zanose vlastitim (ne)znanjem, koji mašu biografijama, licencama, diplomama… Ogromna većina klubova sa prostora bivše Jugoslavije vapi za mudrim, otresitim, sposobnim i prisebnim čovjekom koji je spreman uložiti sebe, svoje kapacitete i svoje novce da bi stabilizirao klub, učinio ga konkurentnim, ali i zaradio, odnosno unovčio tu sposobnost.
Vi koji zamajavate mlade momke, vi što obećavate vile, novce i slavu, „spustite loptu“, spustite se u realnost, zasučite rukave i postanite dio lanca kojemu ćete nesebično dati svoju malu kariku. Jedino se tako može uspjeti. Ako mislite suprotno, neka vam je Mario Stanić opomena. Dijete Želje i grada Sarajeva na Poljudu?! Ne, ne…, nije išlo. Niti će ići!
Stavovi izneseni u ovome tekstu su stavovi autora i nužno ne odražavaju stav uredništva portala.
