Prvi nogometni koraci Marija Kovačevića vezani su uz rodnu Jablanicu gdje je u lokalnoj Turbini krenuo s godinu dana mlađim Hasanom Salihamidžićem Bracom, legendarnim nogometašem Bayerna i Juventusa, te reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Hasanov otac Ahmet ‘’Cicko’’ bio je Marijov prvi trener. Kada su Kovačevićevi roditelji 1986. godine preselili u Sarajevo, zajedno s njima još njegovi sestra i brat, s loptom se nastavio družiti na Koševu. U mlađim selekcijama učitelji su bili “dva Boška s dva ćoška”, Prodanović i Antić, legendarna krila iz sastava prvaka Sarajeva. Najviše u toj dobi sazrijevanja naučio je od Ante Rajkovića. No, idila i normalni razvoj kratko su potrajali jer je stigao rat.
Mario se zadržao u opkoljenom Sarajevu dvije godine, a onda se prebacio u Hrvatsku. Nije napravio neku posebnu igračku karijeru, ali je zato vrlo rano pokazao da ima trenerskog materijala. Položio je ispit za trenera B licence 2005. godine i tu počinje druga etapa njegova nogometnog uspona.
Kao i njegov sugrađanin Vahid Halilhodžić, tako je i Mario marljivo učio i radio na sebi. Trenirao od pjetlića, kadeta, juniora, da bi došao do prvog tima. Kroz njegove ruke prošli su igrači Međimurja, Varaždina, Slaven Belupa, Podravine, Poleta, da bi ovoga ljeta došao na kapiju najuspješnijeg hrvatskog kluba – Dinama. Koji je nekada, prije 15-tak godina vodio upravo Halilhodžić
Ispričao je Mario jednu anegdotu kako se našao u istom avionu sa legendarnim Vahom, ali nije došlo do upoznavanja.
‘’Zajedno s Dinamom putovali smo na pripreme u Tursku. Ja sam tada bio u Međimurju. Kada sam vidio Vahu, baš mi je bilo drago. Moj zemljak, legenda, veliki igrač i veliki trener. Mene je bilo sramota da mu priđem, da se upoznamo i napravim fotografiju za uspomenu. Ne znam šta mi je bilo, ali kasnije sam se kajao. Halilhodžić je kroz karijeru pokazao kakav je trener. Ima veliku karizmu. I u Dinamu je dobro radio, o njemu se priča u Hrvatskoj i regionu‘‘ rekao je Kovačević.
