Četrnaestogodišnji dječak postao je nacionalni heroj u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime je Afan Čizmić, mladi fudbaler omladinskog tima Čelika iz Zenice.
Tokom finala doigravanja za Svjetsko prvenstvo protiv Italije na Bilinom Polju, Afan je bio među dječacima zaduženim za lopte. Ipak, u ključnom trenutku utakmice, tokom izvođenja penala, učinio je nešto što je promijenilo tok meča — uzeo je šuterske bilješke golmana Gianluigi Donnarumma
„Tokom cijele utakmice razmišljao sam kako mogu pomoći svojim idolima. Bio je to složen izazov. Kod prvog penala Tahirovića primijetio sam da golman Italije gleda u papir i ostavlja ga na ivici kaznenog prostora. Instinktivno sam potrčao i uzeo ga. Nisam razmišljao o posljedicama — samo sam želio učiniti nešto korisno za svoju zemlju“, rekao je Afan u intervjuu za italijansku Gazzettu dello sport.
Njegov potez izazvao je burnu reakciju italijanskog golmana.
”Mislio je da je kriv zaštitar i počeo je vikati. Bio je potpuno izvan sebe. Pokušao je čak i pocijepati papir koji je imao Vasilj, ali je sudija morao intervenirati. Nije bio smiren i to se vidjelo — branio je lošije nego inače. On je jedan od najboljih golmana na svijetu, ali tada nije bio fokusiran.“
Afan je, bez sumnje, dao svoj doprinos velikom uspjehu Bosne i Hercegovine — plasmanu na Svjetsko prvenstvo.
”Želim jasno reći da imam veliko poštovanje prema Italiji i njihovoj reprezentaciji. Moj gest nije bio usmjeren protiv njih. Sport je i ovo — ono što se desi na terenu, tu i ostaje.“
Ipak, reakcije na društvenim mrežama nisu bile samo pozitivne.
„Bilo je osuda i žao mi je zbog toga, ali ostajem prizeman. Ja sam samo Afan, dječak od 14 godina koji poštuje pravila — prvo u životu, pa u fudbalu. Moj san je velika karijera, možda u vrhunskom evropskom klubu. Moj idol je Cristiano Ronaldo — zbog svog stila igre i radne etike. Sanjam da jednog dana nosim dres Bosne i Hercegovine.“
Afan već sada pokazuje ozbiljan potencijal. Kao napadač omladinskog tima Čelika (U14), u 12 utakmica postigao je 18 golova i upisao 14 asistencija. Njegov tim je ukupno postigao 53 gola, od čega je čak 32 direktno vezano za njega.
Njegov najveći oslonac je otac Emir.
”On me prati svuda i ne propušta nijednu utakmicu. Moj je prvi navijač i najveća podrška.“
Nakon utakmice protiv Italije, upravo je njega prvog nazvao.
”Primijetio je na televiziji da trčim prema kaznenom prostoru. Zajedno smo odlučili zadržati papir. Nakon utakmice, dobio sam mnogo čestitki — i na terenu i van njega. Sretan sam što sam mogao pomoći reprezentaciji, makar i malim gestom.“
U Bosni i Hercegovini sada svi pričaju o njemu.
”Intervjuisale su me i lokalne televizije. Uz pomoć oca želim staviti Donnarummin papir na aukciju i sav prihod donirati u humanitarne svrhe — posebno za djecu koja su bolesna i kojima je pomoć najpotrebnija.“
Na pitanje da li je razgovarao s Donnarummom nakon utakmice, odgovara:
”Nisam. Nakon penala došlo je do rasprave između njega i naših igrača, ali se brzo smirilo. To je dio sporta i rivalstva. Nadam se da nije ljut na mene.“
Za kraj, imao je poruku i za italijanske navijače:
„Igrači Italije su bili sjajni i niko me nije optuživao — to zaista cijenim. Italija ima veliku fudbalsku historiju koju svi poštujemo. Nadam se da će se ponovo radovati uspjesima. A možda ću i ja za četiri godine biti na terenu.“
