Piše: Mladen Bošnjak

Da se nije ispriječila pandemija sada bismo već bili načistu idemo li na Euro 2020. Ovako, pred nama je borba i strepnja hoćemo li izboriti sudjelovanje na europskom nogometnom samitu 2021. godine. Jeli ovaj mart/april bio bolja varijanta za našu reprezentaciju, ili je odgađanje baraža plus za našu selekciju, ostaje da se vidi. Bili smo, naime, u nekoj latentnoj psihozi, imali smo nekoliko otkazivanja, nešto ozljeda, što fingiranih, što stvarnih, bilo je među glavnim igračima nekakvih premišljanja, nekakvih razvlačenja koja su ljubitelje nogometa držali u kaotičnom raspoloženju.

Imam neki čudan osjećaj da je odgađanje baraža više pomoglo nama nego našim protivnicima, mislim da je Bajević dobio više prostora za manevar, više vremena za postavljanje „stvari na svoje mjesto“. Također, savez ima vremena da na miru poravna neke tehničke finese koje uvijek smetaju u odnosima kancelarija-svlačionica, koje nerviraju kao kamenčić u kopački.

Naši suparnici, dojam je, nose puno manje breme na leđima, puno relaksiranije kreću u doigravanje, s puno više optimizma i vjere u povoljan rezultat. Mi smo tu nepredvidivi, sve rješavamo, po starom dobrom ovdašnjem običaju – u zadnji čas, svemu, pa i ozbiljnim problemima pristupamo opušteno i nonšalantno. Često to zna biti i naša prednost, često puta se ta nekakva spontanost u pristupu igri i obavezama pokaže učinkovitom i produktivnom, ali mi moramo, kad je reprezentacija u pitanju, uvesti spartanski red i odnos, tu moramo biti precizni, nepopustljivi i odgovorni!

Sportski autoritet, stručnost i ljudskost Duška Bajevića ulijevaju najviše povjerenja u reprezentaciju i daju najviše nade za povoljan rezultat. Upravo zato mislim da ovo vrijeme neigranja može mu dobro doći da sagleda sve pozitivne strane u momčadi, da detektira mjesta na kojima „škripi“, da inzistira kod kancelarije saveza da se utanače nagrade za uspjeh, da se jasno i precizno odredi dio novca koji ide reprezentaciji (naravno, u slučaju prolaska baraža), tako da tu nemamo mumljanja, snebivanja, nezadovoljstva i svih drugih nedaća koje proizlaze iz nedovoljno definiranih odnosa.

To što momčad uoči baraža neće biti u takmičarskom kontinuitetu, što pojedinci neće biti u top formi, ne može biti nikakav izgovor jer je situacija ista u cijelom svijetu. Sve eventualne manjkavosti možemo nadoknaditi kvalitetom, zalaganjem i entuzijazmom. Bajević te reference u igračima može i zna pokrenuti i aktivirati, može i zna motivirati momčad koja baš ne puca od samopouzdanja, može puno toga. Zato je on, Bajević, po mnogima naš najozbiljniji adut u predstojećem baražu, naš zalog i garancija za nogometnu euforiju u ljeto naredne godine.

A pitanje jeli nam pandemija odnemogla, ili nam je omogućila da se bolje „posložimo“, dobit će odgovor poslije utakmica baraža.