Miralem Pjanić jedini je bh.nogometaš, koji je igrao u dva svjetska giganta, kao što su Barcelona i Juventus. Igrao je Mire s planetarnim zvijezdama, poput Ronalda, Mesija, Totija…
Osim za Juve i Barcu Mire je, nakon odlaska iz Luksemburga, igrao još u Metzu, Lionu, Romi, Bešiktašu…
Trideset i treći rođendan dočekao je – zbog Ramazana ne i slavio – u Emiratima.
Pjanići su na pola puta između Rainaca i Miljanovaca, u kalesijskoj opštini. Otac Fahrudin krajem osamdesetih godina bio je prvotimac zvorničke Drine, u koju je došao iz kalesijskog Jedinstva. Kao vrlo nadaren “Fare” je bio pred potpisom za Želju, ali se odlučio za “privremeni rad” u Luksemburgu.
Inače, u Pjanićima, u naselju gdje je rođen Miretoc otac Fahrudin, svi muškarci su igrali nogomet. Halid, Ismet, Refik, Ramiz, Galib, Haris, Nedžad, Anel, Seid.., samo su neki od vrsnih nogometaša iz loze Pjanića…
Miralem je mogao da bira za koju će reprezentaciju igrati. Osim Luksemburga, imao je otvoren poziv Rajmonda Domeneka, tadašnjeg selektora Francuske. Zahvalio se i čekao poziv iz NSBiH. Luksemburžani, u želji da ga trajno zadrže, namjeravali su da Mire sa šesnaest godina debitira za A reprezentaciju. Iako tada nije imao bh.pasoš, Miralem je želio samo dres BiH.
Vozali su ga na okupljanja po Tešnju, Jelahu, Usori.., šetali ga od hotela do hotela, obećavali rješenje statusa…
Mire je bio strpljiv. Nije mu bilo jednostavno, pogotovo što su neki iz Saveza smatrali da je Mire došao “na guranje i preko reda”.
Mnogi bi poklekli, pokupili se i zaigrali za reprezentacije, koje su ga, već tada tretirale kao buduću zvijezdu. Debi za Bosnu i Hercegovinu dočekao je 2008. godine u Zenici. Kada je bh. reprezentacija igrala protiv Bugarske. Miroslav Blažević bio je selektor BiH.
Mire je u ekskluzivnom intervjuu za portal Sportske govorio o Ćiri, Luki Modriću, o Peđi Mijatoviću… Pričao je o druženju s Ronaldom i Messijem, o tome kako je zaigrao u timu “Svijeta”, koji je sastavio čuveni Luis Figo. Pjanić je za naš portal ispričao neke do sada neispričane detalje iz njegovog života.
Miretovo djetinjstvo: Idoli su mi bili Salihamidžić i Barbarez, a kao mlađi sam pratio skoro sve utakmice BiH
– Nemam neki rođendan koji posebno pamtim. Nisam neko ko voli da slavi te stvari. Možda prošle godine kada sam doživio veliko iznenađenje, bio je to poklon iznenađenja. Bilo je par pjevača, Rada, dosta familije, porodice. Kao mlađi sam volio dobiti dresove, kopačke, lopte – započeo je Pjanić.
– Kao dijete idoli su mi bili Salihamidžić, Barbarez, pa sam njihove klubove i pratio. Kasnije sam volio pratiti Zidanea, vremenom i Barcelonu. Nisam imao specijalno neki klub, više sam imao neke svoje idole. Kao mlađi pratio sam sve skoro utakmice Bosne i Hercegovine. Putovao sam. Pogotovo je protiv Danske u Sarajevo išlo mnogo nas iz Luksemburga. Od tog dana sam uvijek sanjao da jednog dana mogu igrati za reprezentaciju pred takvim navijačima – dodaje Mire.
Loptom pogodio biciklistu koji je zatim razbio staklo od auta
Malo ljudi zna za neke zanimljive pojedinozi iz Miretovog života. Kao dijete je, jednom prilikom, kroz jednu rupu loptom pogodio biciklistu.
-Tako je. Kada sam bio manji, uvijek sam igrao na ulici. Jednom mi je tako lopta otišla ispred tog bicikla koje je kasnije udarilo u autu i razbilo staklo od auta, a biciklista se povrijedio. Bio je to mali incident, ali hvala Bogu nije ništa strašno. Bio sam mlađi, možda sam imao 10 godina – prisjetio se Pjanić, pa poručio omladini;
– Samo sa treningom i možeš postati nešto. Učiti i naučiti. Bez toga ništa. Sve je do rada – poručio je.
Bosanac koji je odbijao Bayern i PSG
– Kada sam imao 18 godina, poslije prve godine u Metzu, otišao sam kod Hoenessa u kuću. On mi je tu govorio da me žele, ali sam mislio da to nije pravi korak za mene u tom trenutku, smatrao sam ga velikim korakom i da je Lyon kao najbolji francuski klub bolja opcija za mene. Za mene je to bio ispravan korak. Jednostavno nisam osjetio da je to bio pravi trenutak – iskreno je ispričao Pjanić za Sportske.
– Prije nego što sam otišao u Metz, bilo je dosta klubova koji su mi dolazili kući i zvali me, ali sam se odlučio za Metz. Ja sam uvijek srcem odlučivao. U Metzu sam se osjećao kao kući i zato sam želio da odem tamo – kaže Miralem.
-Imao sam mogućnost dva puta potpisati za PSG. Dva puta se nije moglo dogoditi. Jednom sam ja odbio jer sam želio u Juventus, drugi put me Roma nije htjela pustiti. PSG je sigurno jedan od najboljih projekata u Evropi. Grade nešto specijalno. Ali historiju nikad ne možeš kupiti. Doći će vrijeme da mogu osvojiti i Ligu prvaka ako ovako nastave – izjavio je Pjanić za Sportske.
Pjanić u timu svijeta i o dijeljenju svlačionice sa svjetskim zvijezdama
Mnogi ne znaju da je Pjanić bio jedan od najmlađih igrača sa ovih prostora koji je nastupio za tim svijeta biran od strane Luisa Figa.
-To je bilo u Bukureštu. Ogromna količina velikih igrača, utakmica za humanitarnu akciju. Bilo je to za mene nešto specijalno, nisam mogao da vjerujem. Bili su tu Materazzi, Figo, dosta italijanskih zvijezda – prisjetio se.
Pitali smo kakav je osjećaj svlačionicu dijeliti sa velikim zvijezdama.
– Oni su postali meni drugovi. Za mene je to postajala svakodnevnica, pa smo mi postali prijatelji. Messi, Ronaldo, Totti, Buffon – sve te legenede – postali su mi prijatelji. Za mene su bili primjeri da ja od njih mogu učiti. I danas smo ostali prijatelji. Nisu kasnili na treninge, pravi su profesionalci, normalni ljudi i dobri igrači. – kaže reprezentativac BiH.
Upitali smo ga sa kojim igračima Rome, Juventusa i Barcelone je ostao u najboljim odnosima.
– Sa Dybalom, ma ima ih više… Sa svima sam ostao u dobrom kontaktu. Sa predsjednicima, igračima, trenerima. Zlatana sam vidio na Ibizzi, pričali smo nasamo, on je legenda. Suvišno je pričati kakvu je karijeru napravio. Kao igrač i kao čovjek se dokazao. Bio mi je vrlo simpatičan. Pričali smo o svemu pomalo – izjavio je Pjanić za Sportske.
Kojeg sportistu želiš upoznati, a da to nisi uspio? – pitali smo.
– Michael Jordan – odgovorio je.
– Nema blažih i strožih trenera. Ja sam za trenere koji imaju dobru komunikaciju s igračima. Danas je to najbitnije! Biti strog to je za mene glupost, a biti blag je slabost! Trener je tu da pokaže svoje ideje i da ih predstavi ekipi, a kasnije da ima dobar odnos sa igračima, da se njegove ideje kasnije pruže na utakmici. To je stil trenera kakvog bih ja želio imati – kaže Pjanić.
Sjećanje na Ćiru i Brazil: Blažević velikim dijelom zaslužan što smo otišli na Svjetsko!
Pjanke se prisjetio pokojnog Ćire Blaževića.
-Dobro. Imao je uspjeha, vratio je reprezentaciju na noge. Unio je nešto novo. Donio je atmosferu i volju da se narod opet vraća na stadion. To je njegova zasluga! Velikim dijelom je zaslužan zašto smo otišli na Svjetsko prvenstvo, iako on tada nije bio selektor. Poseban je, specifičan. Za**bant. Nijedan trener kao on nije mogao motivisati ekipu kao on – ispričao je Mire, pa se osvrnuo na nastup reprezentacije BiH u Brazilu;
-Sjetim se himne na Marakani. Nisam tamo išao poslije 2014. godine. Mislim da je Marakana najljepši stadion na svijetu – prisjetio se nakratko.
Miretovi planovi: Obaviti hadž, postati trener ili direktor i otići sa BiH na Evropsko prvenstvo!
Sjajni veznjak nam je otkrio da želi ostati u fudbalu nakon završetka igračke karijere.
– Da li će to biti neki trener, direktor – vidjet ću. Sigurno da ću ostati u svijetu fudbala jer vidim koliko volim fudbal sa vremenom koje prolazi – otkriva Mire.
Za sada nije bio u Mekki, iako kaže da planira.
-Nisam imao tu mogućnost. Naravno da ću uskoro ići tamo obići, pošto sam tu sljedećih par godina. Tu mi je blizu da obiđem. To mi je jedna od obaveza i želja da odem na hadž – izjavio je Pjanić.
– Narod ovdje vrlo dobro živi. Poštuju njihovog kralja. Nije kao u Evropi. Ovdje je mnogo sigurnije. Za porodicu je ovdje vrlo dobar kraj gdje se može živjeti sigurno i dobro – navodi Pjanić vidno zadovoljan životom u novoj sredini.
– Želio sam jednog dana osvojiti Ligu prvaka. To mi je želja, i naravno, želim sa svojom državom otići na Evropsko prvenstvo po prvi put – poručio je Pjanić za Sportske.ba.
Kada Pjanić otvori dušu: O hobijima, majci i stvarima koje ga rastužuju – „Moja mama kuha bolje nego Nusret!“
-Volim tenis i padel, to su mi hobiji. Omiljena jela su mamina! Njena hrana je najbolja. Ja ništa ne znam spremiti, nije to za mene. Mama bolje kuha nego Nusret. Volim naše pjevače, poželim našu muziku. Od malih nogu sam uvijek slušao našu muziku. Više volim narodnu muziku nego ovo što slušaju nove generacije – rekao je Pjanić.
– Budeš tužan ako izgubiš neke utakmice, ako se nešto dogodi u porodici. Od malih nogu sam želio biti fudbaler i teško mi je odgovoriti šta bih bio da se ne bavim fudbalom – iskren je Miralem.
-Majka bi najradije da više vremena provedemo zajedno. Posljednjih godina sam uvijek negdje vani, a oni u Luksemburgu ili Bosni. Uvijek je specijalno u Bosni. Volim tu biti, roditelji su mi odatle, to je moj kraj i nešto što nikad nisam i ne mogu zaboraviti. Tu sam odrastao i tu su moji roditelji. Ponosan sam Bosanac! Gdje god sam igrao želio sam predstaviti svoju državu. Želio bih da mi sin bude fudbaler. Pratim ga. Napreduje po malo – ponosno nam govori Pjanke.
U velikom razgovoru, dotakli smo se čak i političara – Alije Izetbegovića.
– Njega ćemo uvijek pamtiti. Veliki patriota – kratko je rekao Pjanić.
Region?
– Najbolji hrvatski fudbaler je Modrić, a srbijanski Mijatović.
Završetak karijere u Francuskoj?
-Sve je moguće u životu. Ne znam… – kazao je Pjanić za Sportske.
