Grbavica je jedno od najvećih naselja u glavnom gradu BiH. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995.), četnička vojska je okupirala i zauzela Grbavicu, te je Grbavica bila pod njihovom vlašću sve do 19. marta 1996. godine, kada je izvršena reintegracija Grbavice.
Dan reintegracije sarajevskih naselja Grbavica, Kovačići i Vraca, 19. mart, ujedno je i Dan mjesnih zajednica Grbavica I, Grbavica II, Kovačići, Vraca i Gornji Kovačići.
Ovaj datum je značajan za sve građane Sarajeva, jer im je Grbavica vraćena nakon četiri ratne godine. Povratkom na Grbavicu 19.03.1996. godine, građani su zatekli katastrofalno stanje, četiri godine niko s Grbavice nije vozio smeće kojim je naselje bilo pretrpano, a na Jevrejskom groblju nije bilo ni cigle na cigli, a kamoli čitave kuće. Sve je podsjećalo na Hirošimu. Voda nije mogla biti puštena jer su četnici pri odlasku namjerno “počupali” instalacije u stanovima, pa su posebne komisije obišle svaki stan pojedinačno kako bi se uvjerili u stanje instalacija.
Povratkom na Grbavicu, većina građana je plakala od sreće, bilo je zaista nezaboravno, te je i zbog toga ovaj dan vrlo važan.
Jedan od onih koji posebno pamte ovaj dan je i legendarni fudbaler i bivši kapiten Željezničara Bulend Biščević. On se danas prisjetio na emotivan način svog povratka na Grbavicu, a njegov status na društvenoj mreži facebook vam prenosimo bez intervencija.
– Kuća… Grbavica… Povratak nakon četiri godine izbjeglištva, lutanja i preživljavanja.
Vraćam se… Mati k'o mati, suze i bol, stari govori “samo nek’ je nisu zapalili i srušili”. Ari, Mirza i ja tražimo fotografije, jedino što je ostalo. Pregledavajući ih, vraćaju nas u period sretnog djetinjstva. Ipak, povratak ne bi bio onaj pravi da ne odeš u “hram fudbala”, našu svetinju Grbavicu. Nekada najbolji teren u bivšoj Jugoslaviji je tada zarastao u metar visoku travu, ograda oko terena izbušena, srušena. Tribine pune drveća, korova. Grbavica je bilo mjesto gdje su se jasno vidjele sve posljedice rata. I ta slika vječno ostaje… I na kraju, ono što ostaje fenomen nas, iz tog dijela grada…
Već se bilo skupilo 10-15 ljudi koji su došli sa istim ciljem kao i ja. Svi su šutili i gledali. Niko nije imao niti jednu riječ. Samo tišina. I onda se prolomilo: ‘Žeeeeeeeeeeeljoooooooooo’. Shvatili smo, vratili smo se!!!
19.03.1996 – 19.03.2018 – napisao je Biščević.
