Piše: Mladen BOŠNJAK
Jednom sam prilikom, u rubrici „Dogodilo se na današnji dan“, negdje pročitao da je Enver Marić, proslavljeni vratar Veleža i jugoslavenske reprezentacije, rođen 25. travnja/aprila 1948. godine. Međutim, obiteljski izvor navodi da je karizmatični golman rođen upravo 16-og travnja te 48-e godine. I toga ćemo se držati.
Svaki spomen Envera Marića, ustvari, početak je priče o jednom klubu koji je predaleko od renomea iz njegovog vremena, o izabranoj vrsti zemlje koje više nema, o gradu koji ne sliči na sebe, o gorljivim navijačima koji se danas odriču mladosti. Svaki spomen Envera Marića uvod je u priču o sportskom viteštvu, ljubavi prema nogometu, klubu, gradu… O poštovanju prethodnika, o izgaranju na terenu, o životu jedne davne mladosti.
Jednom se samo doživi da sanjaš biti ravan Ivanu Ćurkoviću pa dočekaš da ti isti bude rezerva u reprezentaciji. Samo u najljepšim snovima doživiš da si nadmašio Žaru Barbarića, učitelja i uzora. Ljudi čuvaju uspomenu poput relikvije na utakmicu u kojoj su gledali Gerda Milera, a Leteći mu Mostarac ukrotio penal ko kakvom početniku.
Marić danas obilježava 72. rođendan. Ako bude podvlačio crtu pod život, imati će pod što i podvući. Jedna velika karijera, nevjerojatna obljubljenost kod navijača, ne samo Veleža, nego i kod ljubitelja nogometa širom ex Jugoslavije. Bilo je, dakako, i „crnih rupa“, ali su one debelo u sjeni onog lijepog, onog što ljude čini ispunjenima.
Svaki spomen Envera Marića neminovno će podsjetiti na Sulu Repca, na Bajevića, Vladića, Čolića, Topića, Vukoja, Halilhodžića – i jednog i drugog. Jedan dio te nenadmašene generacije, na čelu s trenerom, kojoj je najmanje jedna titula oteta, smirio se na Sutini, jedan dio još uvijek pliva po moru izbjegličkih sudbina, jedan dio još radi, jedan dio miruje. Ako je uopće slavnim sportašima moguće mirovati.
Mara (mada nisam sklon intimiziranju, ali ovo je posebna prilika) će danas prelistati albume jedne divne, bezbrižne, razigrane i razbacane mladosti. Imat će što vidjeti. Od musavih jarana iz mostarskih mahala, do blještavila najrazvikanijih svjetskih nogometnih arena. Kad zatvori albume ostat će Enver Marić sam sa sobom i svojom obitelji, veliki uspravni čovjek, nenadmašni golman, stanac kamen svih razgovora o mostarskom nogometu, o jugoslavenskoj izabranoj vrsti. Karijeru je završio bez mrlje, trener za primjer, iz rata izišao čista obraza, tako da može spokojno uživati u jeseni života i u rahatluku proslaviti još puno rođendana.
Mi mu to od srca želimo!
(Sportske.ba)
