Stariji navijači banjalučkog kluba i danas se sjećaju stihova: “Procvjetala bijela lala, Borac nosi Kup Maršala”, koju su pjevali fudbaleri, ali i hiljade navijača tima iz grada na Vrbasu.
Generaciju Borca koja je ostvarila neviđeni uspjeh činili su: Karalić, Malbašić, Mataja, Bilbija, Špica, Durgutović, Šijaković, Matejica, Beširević, Popović, Lupić, Babić, Jakovljević, Tanasić i Lemić. Trener je bio Husnija Fazlić.
Finalni okršaj desio se 11. maja 1988. na stadionu JNA, istom onom gdje je Borac u novembru 1974. poražen od Hajduka u finalu identičnog takmičenja. Utakmicu u Beogradu posmatralo je oko 25 hiljada gledalaca.
Jedini gol na meču postigao je Senad Lupić u 60. minuti. Bilo je to jedno od najvećih sportskih iznenađenja tog vremena, jer je Crvena zvezda važila za velikog favorita, dok je Borac bio drugoligaš. Napravili su veličanstven podvig jer su bili prvi klub koji je kao drugoligaš stigao do trofeja namijenjenog pobjedniku Kupa Jugoslavije.
Utakmica će biti upamćena i po tome da je golman Borca Slobodan Karalić, koji više nije među živima, odbranio penal velikom Draganu – Piksiju Stojkoviću.
Put do finala u najmasovnijem takmičenju, u kojem je nastupilo 5.888 klubova, Banjalučani su započeli u okršaju sa Radnikom iz Bosanske Dubice. Slavili su sa visokih 9:0. Kasnije su redom eliminisali Kozaru (Bosanska Gradiška), Elektrobosnu (Jajce), Rudar (Ljubija), Jedinstvo (Bihać), Leotar (Trebinje), Osijek, Spartak (Subotica), Vojvodinu (Novi Sad) i Prištinu u polufinalu nakon penala.
Borac je tako osvojio jubilarni 40. Kup Jugoslavije.
Pamtit će se to još dugo. Također, dan poslije, 12. maja igračima Borca pripremljen je veličanstven doček u Banjoj Luci ispred Boske. Desetine hiljada pristalica ovog kluba bili su oduševljeni velikim i neočekivanim uspjehom.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)