Liga nekadašnje Jugoslavije važila je za jednu od najjačih u Evropi, a klubovi koji su je činili nisu se bojali niti jednog rivala u internacionalnim klupskim takmičenjima. Sjetimo se uspjeha na velikim smotrama “Reala sa Nišave“, “Romantičara sa Karaburme“, “Rođenih sa Neretve“, “Plavih sa Grbavice“, “Rijeke i Desnice“…a to se posebno može elaborirati za “veliku četvorku“.
Dio “velike četvorke“ pored Crvene zvezde, Partizana i Hajduka bio je i zagrebački Dinamo. O velikim uspjesima “Modrih sa Maksimira“ ovaj put nećemo govoriti, a rubrika “FOTO retrovizor“ pažnju posvećuje jednoj zanimljivosti, o kojoj se malo zna i još manje priča. Naime, pitanje glasi: Ko je bio prvi Bosanac sa kapitenskom trakom zagrebačkog Dinama? Pitanje na koje nije nimalo lako odgovoriti, ako se uzme u obzir koliko je čuvenih Bosanaca nosilo modri dres.
Teško je nabrojati sve igrače porijeklom iz BiH i koji su igrali za Dinamo, jer postoji uvijek mogućnost da se neko slučajno zaboravi, ali idemo pomenuti one najpoznatije: Dautbegović, Pirić, Mujkić, Kovačević, Kasumović, Mustedanagić, Hadžić, Arslanović, Džeko, Škoro, Mihajlović, Stanić, Halilović, Mujčin, Karić, Arnautović, Jurić, Ibrahimović, Petrović, Tokić, Tomas, Jurčić, Sivonjić, Ćorluka, Alispahić, Husejinović, Gojak, Krstanović, Hodžić, Hajrović…
Najbolji od svih bili su Denijal Pirić, Fahrudin Dautbegović, Ismet Hadžić i Džemal Mustedanagić.
Pirić je rođen u Živinicama, njegov talenat prepoznat je s 19 godina kada je doveden u Dinamo i gdje je postao dijelom historije kluba. Dirigent sredine terena osvojio je Kup velesajamskih gradova, a dres Dinama nosio je osam sezona. Osim evropskog trofeja osvojio je i dva Kupa maršala Tita.
Dautbegović – “Faćo“ je jedan od najkultnijih golmana u historiji kluba. Rodom iz Donjeg Vakufa, karijeru je počeo u kakanjskom Rudaru, gdje je proglašen najboljim golmanom regije Zapad, da bi 1967. stigao u Dinamo. Nastupio je čak 340 puta u 6 sezona, a najveća vrlina bili su mu jedanaesterci. U derbijima “velike četvorke“ odbranio je čak 18 penala.
Tuzlak Hadžija za Dinamo je odigrao 302 utakmice. Bio je član ekipe koja je 1982. osvojila naslov prvaka, a 1983. Kup. Dvije godine kasnije odlazi u SAD gdje nastavlja igrati mali fudbal. Bio je iznimno nadaren fudbaler, brz, moderan i iznad svega korektan.
Nakon Pire, Faće i Hadžije dolazi Džemal Mustedanagić. Džemo je rođen u Bosanskom Novom, ali je Dinamo prepoznao talenat mladog defanzivca te ga doveo kao juniora u Zagreb. Ostalo je historija – Džemo je postao jedan od stubova šampionske generacije iz 1982.
Ono u čemu se Mustedanagić razlikuje od svih ostalih je što je bio prvi Bosanac koji je nosio kapitensku traku Dinama. Džemo je za klub sa Maksimira nastupao od 1974. do kraja 1982. i u tom razdoblju osvaja Kup Jugoslavije 1980. i 1983 i ligu 1982. U 244 službene utakmice postigao je osam pogodaka.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)