Period osamdesetih je upisan u zlatno doba zavidovićke Krivaje, a pred devedesete klub je bio u velikoj ekspanziji i naletu za više rangove takmičenja. Krivaja je igrala u Trećoj ligi – Jug, sa rivalima OFK Titograd, Mornar, Neretva Metković, Jedinstvo Bijelo Polje, Famos, Budva, Rudar Kakanj, Borac Travnik, Neretvanac, Lovćen, Bosna Visoko, Čelik…
Zenički Čelik je ostavljen za kraj, jer su ove utakmice bile više od fudbala. Vladao je veliki rivalitet između gradova zbog blizine, a Čelik je često uzimao provjerene igrače Krivaje. Utakmica 30. aprila 1991. godine je odigrana u izvanrednom ambijentu pred 5. 000 gledalaca.
Za Čelik su tada između ostalih igrali i Elvir Bolić, Mirsad Hibić, Nermin Šabić i Elvedin Beganović koji će kasnije u nazavisnoj BiH postati i reprezentativci svoje zemlje. Bolić je nedugo nakon ovoga prešao u beogradsku Crvenu zvezdu. Neviđenu atmosferu je napravila navijačka skupina Krivaje – popularni “Rockers“. Na kraju je završilo pobjedom Krivaje od (2:0). Bio je to šou fudbalskog čarobnjaka i legendarnog fudbalera Krivaje – Azema Zilkića. Potopio je Čelik sa dva gola za sjećanje i koji se i danas prepričavaju u Zavidovićima.
Posebna priča je bio prvi gol, kada se u slalomu oslobodio nekoliko igrača Čelika po desnoj strani i sa 12 metara iskosa topovskim udarcem ljevicom skinuo paučinu sa gola Šehića. Inače golman Čelika je spasio goste i još većeg poraza, a dobio je i najveću ocjenu od Zeničana (8). Legendarni igrač i trener Čelika Kemo Hafizović je nakon ovih majstorija Zilkića odmah naložio čelnicima zeničkog kluba da ga dovedu na Bilino Polje. Naravno to se i desilo. Azem Zilkić je jednostavno bio igrač koji je mogao sve, bio je novi Pape Sušić, a posebna priča su slobodnjaci koje je pogađao kao da su penali. Bila su to vremena za pamćenje, vremena uglednog sporta i fudbalskih mađioničara u Zavidovićima.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)