U dugoj i svijetloj historiji sarajevskog Željezničara (osnovan 15. septembra 1921. od strane radnika Željezničke radionice na inicijativu Dimitrija Dimitrijevića) bilo je uspona i padova, radosti i tuge, ali Željo je vazda bio Željo. Od svog osnivanja, spona navijača i kluba je uvijek bila jaka. Za Želju su navijali svi, od inženjera i doktora, do pekara, željezničara, učenika, rudara, čistačica…
Najveći uspjeh “Plavih sa Grbavice” za vrijeme SFRJ bila je titula šampiona iz sezone 1971/72. Bila je to epoha legendarnog trenera ekipe iz “Doline ćupova“ – Milana Ribara. Šampionsku generaciju činili su: Janjuš, Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo, Deraković, Kojović, Hrvat, Šerbo, Kadrić, Saračević, Radović i Rodić.
U ovom serijalu “FOTO retrovizora“ prisjetit ćemo se Josipa Bukala, legendarnog napadača kluba sa Grbavice i neizostavnog člana šampionske ekipe iz 1971/72. Nažalost, Josip Bukal više nije sa nama, nakon duge i teške bolesti preminuo je u avgustu 2016. u Sarajevu.
Na utakmici 8. kola Premijer lige BiH između Željezničara i Krupe, gdje su domaći slavili 2:1, najvatreniji navijači tima sa Grbavice na južnoj tribini podigli su parolu “Odanost i čast simbol su njegovog imena, a ljubav prema klubu primjer za sva vremena. Njegove riječi neka su vam uvijek u glavi, igrajte srcem sarajevski Plavi – Josip Bukal (1945-2016)”.
A Bukalov put je krenuo iz rodnog Okešinca, mjesta između Kutine i Ivanić Grada 1945. Već po završetku osnovne škole doselio je u Sarajevo, gdje je počeo s treninzima u Željezničaru. Nakon staža u omladinskom pogonu za prvi tim je debitovao u sezoni 1963/1964. Bilo je to na utakmici sa Vojvodinom 1963. kada je upisan poraz Želje od 0:1. Bukal se na Grbavici zadržao cijelih deset sezona prije nego je 1973. prešao u belgijski Standard.
Za Želju je ukupno odigrao 290 službenih utakmica i postigao 127 golova, te je drugi strijelac u historiji kluba. Igračku karijeru je okončao 1977. poslije još jedne polusezone u Želji.
Skroman i povučen u civilu, a na terenu pravi ratnik i noćna mora svakog protivničkog golmana. Bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije u čijem je dresu sakupio 24 nastupa, pri čemu je postigao deset golova. Rođeni golgeter, prepoznatljiv po razornom udarcu, za kojeg su stručnjaci vjerovali kako je u to vrijeme bio jedan od najjačih na svijetu. Jednom prilikom, dok je igrao za belgijski Standard, izmjerena je brzina lopte od nevjerovatna 142 km/h nakon Bukalovog udarca, što je u to vrijeme bio apsolutni svjetski rekord.
Na Koševu 1960. Željo je igrao sa Rijekom. Na 40 metara od gola, Bukal je uzeo zalet i na iznenađenje svih šutirao sa te udaljenosti. Lopta se velikom brzinom našla u mreži gola Riječana. Nije bilo “živog zida“, a Jantoljak se našao nemoćan. Potom su navijači sa tribina zapjevali: “Mujo kuje, Bukal razvaljuje”. Željin Gerd Müller – Josip Bukal, zlatnim slovima je upisan u klupske enciklopedije i almanahe.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
