Zenički atletski veteran Hamza Alić, koji će 20. januara naredne godine napuniti 40 godina života, trijumfom u bacanju kugle postao je jedini bh. sportaš koji se četvrti put uzastopno, a sada i sa zlatnom medaljom oko vrata, vratio sa Mediteranskih igara.
Alić je u španskoj Tarragoni pobijedio s hicem 20.43 metra, ispred Hrvata Stipe Žunića (20,21 m) i našeg rekordera u dvorani i na otvorenom, Mesuda Pezera (19.82 m).
– Dobro sam trenirao ove godine, bio sam zdrav i raspoložen za nastup pa sam se potajno nadao da bi, možda, mogao opet biti treći i osvojiti bronzu. Međutim, desilo se da moji konkurenti, od kojih čak njih četverica imaju hice preko 21 metar (Pezer, Žunić, Filip Mihaljević i Egipćanin Mostafa Hassan), psihološki ili tehnički, nisu bili na visini i ja sam pobijedio. Meni je sve išlo. Osjećaj je nevjerovatan, jer, kako su mi kazali, i najstariji sam osvajač zlatne medalje na Mediteranskim igrama. Ne znam da li je to istina, ali nadam se da jeste – kaže u razgovoru za Fenu Alić.
On je ovim uspjehom kompletirao i set medalja sa mediteranskih igara te donio četvrto zlato za bh. sport sa MI, nakon košarkašica i boksera Almedina Fetahovića 1993. (Monpellier) te karatiskinje Arnele Odžaković 2005. godine (Almeria).
Alić sada ih ima čak četiri medalje – po jednu zlatnu (Tarragona 2018.) i srebrenu (Pescara 2009.) te dvije bronzane (Almeria 2005. i Mersin 2014.). Svaka nova medalja odlaže i odlazak u sportsku penziju, koju je već bio najavio nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016., gdje je drugi put nastupio na najvećoj sportskoj smorti. Prvi je put na OI nastupio 2008. godine u Pekingu.
– Tačno je da sam bio najavio povlačenje, ali mi je to uvijek teško i realizirati. Smatram da dok me služi zdravlje, dok imam volju, želju i htjenje za treningom i nastupima, da nema potrebe za povlačenje. Ali, ipak se nadam da ću prestati nakon Olimpijade u Tokiju 2020. godine. Nadam se da ću otići u Tokijo. Sada se osjećam dobro pa kada se sve posloži, kao što je bilo sada, mogu ostvariti još uspjeha za sebe i za državu. Vidjeli ste da se na veliki takmičenjima mlađi takmičari od mene bore sa dužinama tek nešto preko 19 – 20 metara. Zato, treba vjerovati u sebe i svoje sposobnosti i nikoga ne precjenjivati. U sportu je sve moguće – ističe Alić.
Ovog ga ljeta očekuje i nastup na Evropskom prvenstvu u Berlinu, a upravo je Berlin 2009. godine bio i mjesto gdje je jedini put ušao u finale Svjetskog prvenstva te bio deveti. Najveći uspjeh u karijeri mu je, ipak, srebro u dvorani na Evropskom prvenstvu u švedskom Goetborgu 2013. godine, kada je ostvario i lični dvoranski rekord – 20.34 m.
– Vjerujem da bih ponovo mogao do finala u Berlinu. Sada predstoji da se dobro spremim ovih 40-tak dana, jer MI i EP bili su mi i glavni ciljevi za ovu godinu. Prvi sam uspješno ispunio, a nadam se da ću i drugi. Možda za finale EP-a bude dovoljno i 20.10 – 20.15 metara, a što, ako zadržim formu, ne bi trebalo da bude problem- smatra Alić.
Njegov, priznati lični rekord na otvorenom iznosi 20.82 metra i postavio ga je 7. juna prošle godine na mitingu u Zenici, ali mu nije priznata dužina od 21.07 metara iz Draževine kod Podgorice, koju je postigao 2008. godine. Alić je osvajač i četiri zlatne medalje sa balkanskih igara – tri u dvorani i jedne na otvorenom, ali i više od 10- ak srebrenih i bronzanih medalja sa Balkanijada.
