Piše: Haris Zilić
Prva asocijacija na dominaciju u kolektivnim sportovima u svijetu je svakako američki košarkaški Dream team, ali bez imalo “stida” u taj vrh se može “spakovati” i ženska rukometna reprezentacija Norveške.
Za vikend je u Švedskoj završen još šampionat Evrope za rukometašice, a novo zlato na svoje grudi su zakačile Norvežanke. Sedmo u historiji, a šesto u zadnjih sedam prvenstava je rekord koji zaslužuje naslovnice sportsih enciklopedija.
Rad u omladinskim pogonima, kvalitetni treninzi, precizan i ciljan rad, doveo je do ovakvih rezultata. Upravo ta skandinavska disciplina je lansirala Norvežanke među besmrtnice.
Ako za fudbal kažemo da je igra u kojoj pobjeđuju Nijemci, za ženski rukomet bez ikakvog ustručavanja možemo podvući tezu, da je to igra u kojoj dominiraju Norvežanke.
Na EP 2012. Crna Gora je osvojila zlato i prekinula strašan niz Norvežanki, koje su se brzo oporavile i naredna dva EP suvereno došle na krov Starog kontinenta.
Pamtit ćemo dobro tu generaciju crnogorskih Lavica, jer pitanje je ko će naredni Norvežanke skinuti sa trona, možda hoće nekad u dalekoj budućnosti, ali u zemlji Viknga imaju jasan plan rada i vizije za sve generacije.
Možda većini postaju dosadne i monotone, ali njihovu dominaciju najbolje može oslikati rečenica Vincetna Tolranda Lombarda: Ako nije sve u pobjedi, zašto onda bilježimo rezultate?
Ne znate definiciju vječitog uspjeha i trajne dominacije? Upitajte, Norvežanke, one će vam dati odgovore, jer one su jedinstvene kraljice evropskih parketa.
