Godinu u toku na rukometnoj bh. sceni obilježio je i IHF/EHF Trophy Women's turnir U18 u Tuzli, koji je osvojila naša reprezentacija.

Dio pomenute selekcije bila je i 17-godišnja Cazinjanka Adna Husičić. Pomenuta rukometašica je dijete OŽRK Krajina, a prošle sezone je nosila dres ŽRK Bihać u PLBiH. Na početku nove sezone vratila se u matični klub iz Cazina.

“Krajina je moj matični klub u kojem sam napravila prve rukometne korake i drago mi je što ću od ove sezone ponovo imati priliku nositi njen dres. Klub već duže vrijeme ima veliki potencijal što smo i dokazale u prve dvije utakmice, protiv ekipe “Iskre” iz Stoca te “Sloge”iz G.Vakufa. Mislim da imamo realne šanse da nastavimo ovim koracima i da se ove sezone pokažemo u najboljem izdanju”, rekla je na početku razgovora za Sportske.ba, ova sjajna rukometašica koja igra na poziciji desnog krila.

Ističe kako je igranje PLBiH za nju predstavljalo veliko iskustvo.

“Igranje u PLBiH mi je bilo jedno odlično iskustvo, prije svega zbog izgradnje samopouzdanja, ali i da steknem kvalitetnu osnovu za dalju izgradnju rukometne karijere.”

Adna je ostvarila san svakog sportiste, a to je dres reprezentacije. Kako je rekla za naš portal, to je za nju bio izuzetno emotivan trenutak.

“Nositi dres reprezentacije je bio jako emotivan trenutak za mene. Zahvalna sam na toj prilici i svima koji su doprinijeli da se takvo nešto realizira. Što se tiče reprezentacije, iskreno mogu reći da nosim samo pozitivne utiske. Naša igra na turniru u Tuzli je pokazala kvalitet i požrtvovanost i mislim da ovakav uspjeh nije i ne treba ostati neprimijećen.”

Kao i svi mladi sportisti u BiH, tako i ova mlada Krajiškinja ima ciljeve.

“Cilj mi je da treniram i igram najbolje što mogu i da si stalno postavljam nove granice i rušim stare. Ambicija mi je da jednog dana zaigram za neki veliki klub, a u dresu reprezentacije nadam se da ćemo nastaviti nizati uspjehe”, riječi su Adne Husičić, koja je za kraj razgovora dodala:

“Najveća podrška su mi roditelji. Oni su bili uvijek tu za mene, u lijepim ali i u najtežim trenucima, tako da bez ne bih bila tu gdje jesam.”

(Haris Zilić/Sportske.ba)