Nova sezona emisije (Ne)uspjeh prvaka, specijala sa Slavenom Bilićem koji se emituje na kanalima Arena Sporta, započela je velikom televizijskom premijerom – ekskluzivnim razgovorom s jednom od najvećih ikona svjetskog nogometa, Zlatanom Ibrahimovićem, čovjekom koji je ispisao historiju moderne igre.
Karizmatični lider je u prvom dijelu razgovora bez zadrške podijelio svoju životnu priču sa Slavenom Bilićem, govoreći o životu nakon završetka profesionalne karijere, savjetničkoj ulozi u AC Milanu, odrastanju u rosengardskom kvartu, mentalitetu pobjednika te izazovima i iskustvima koji su oblikovali njegov jedinstveni put.
Bivši kapiten švedske reprezentacije, poznat kao neumoljivi takmičar i jedan od najdominantnijih napadača svoje generacije, otvoreno je govorio o svojim počecima, porodici, identitetu i ambiciji koja ga je pratila tokom cijele karijere.
Razgovor na jeziku koji naš narod razumije
Na samom početku emisije, Slaven Bilić se osvrnuo na značaj jezika i publike kojoj je emisija prvenstveno namijenjena:
”Da razjasnimo gledateljima – naša emisija je planetarna po veličini gostiju i karijera koje su ostvarili, ali je prije svega okrenuta ljudima s ovih prostora. Bilo bi izvanredno da pokušamo razgovarati na jeziku koji oni razumiju, kako god ga zvali. Svaka ti čast, jer je i to dokaz tvoje veličine i hrabrosti – da kažeš: hajde da probamo.“
Zlatan Ibrahimović je prihvatio izazov uz osmijeh:
”Može, probat ćemo na našem. Ako ne ide, uvijek možemo na švedski, engleski, italijanski…“
Mentalitet pobjednika ne poznaje pauzu
Bilić se potom osvrnuo na Ibrahimovićevu novu ulogu u Milanu nakon završetka igračke karijere i postavio pitanje može li ta pozicija nadomjestiti osjećaj i adrenalin koje je imao na terenu. Ibrahimović je iskreno govorio o iskustvima koja su ga oblikovala:
”Sve što sam prošao kao igrač oblikovalo me i kao čovjeka. Mentalitet, ljudi oko mene – i u nogometu i izvan njega – učinili su me osobom kakva sam danas. Ciljevi koje imam su ciljevi pobjednika. Znam gubiti, gubio sam, ali moj svijet nije gubitnički. Moram pobijediti, želim pobijediti i znam kako pobijediti. Uvijek tražim vrh. Sve ispod toga me ne ispunjava. Želim biti drugačiji – a ako si drugačiji, onda si najbolji.“
”Ne može se porediti igračka i trenerska karijera”
U nastavku razgovora otvorena je tema trenerskog posla i dileme može li uloga trenera pružiti isti osjećaj kao igranje na vrhunskom nivou. Ibrahimović je jasno povukao granicu između te dvije uloge:
”Kada si bio vrhunski igrač, to se ne može porediti s trenerskim poslom. To su dvije potpuno različite stvari. Igrači često griješe misleći da će automatski biti veliki treneri samo zato što su bili veliki igrači. Sada patim jer ne mogu igrati, jer ne mogu pomoći saigračima, ne mogu direktno uticati na rezultat.“
Dodao je koliko mu nedostaje teren i neposredna borba:
”Kada sam igrao, osjećao sam se živim. To je bio moj svijet – ili ti ili ja, neko mora pobijediti. Kada dođem na teren, automatski se uključuje mentalitet pobjednika. Ako ne pobijedim, kao da ne postojim. Zato mi je danas teško. Učim kako pomoći ekipi na drugačiji način, ali nije lako.“
Klub je kao kompanija, potrebni su sponzori, navijači, TV prava…
Govoreći o razlici između uloge igrača i rukovodeće funkcije u klubu, Ibrahimović je naglasio da je ostao vjeran sebi, ali da danas nogomet sagledava iz šire perspektive:
”Isti sam kao i prije. Samo što sada nogomet gledam s druge strane. Danas imam odgovore na pitanja koja nisam imao kao igrač. Vidim cijelu sliku kluba. Klub je poput kompanije – potrebni su sponzori, navijači, TV prava.“
Zaključio je da je u tom segmentu još uvijek u fazi učenja:
”Tu sam ponizan. Gledam, slušam i učim od ljudi koji su stručnjaci u tim oblastima. Kada je nogomet u pitanju, tu sam direktniji – to poznajem najbolje. Idem korak po korak. Dok sam igrao, sve je bilo drugačije.“
