Želio je biti na tribinama, u raji, dio “Robijaša”… To je bio njegov san koji je živio. Kada je s ulice, gdje je završio sve životne fakultete, prešao na teren i počeo ozbiljno trenirati nogomet, sanjao je da trči raširenih ruku prema “Robijašima”. Kao neko ko je odrastao u zeničkoj Blatuši, imao je sve predispozicije da postane bokser, ili u najgorem slučaju lokalni “šerif”.
Odrastanje u Blatuši
No, kako je i tu bila ozbiljna konkurencija, odlučio se posvetiti nogometu. Jer je igranje lopte garantiralo kakvu takvu budućnost. Za sebe i porodicu. Gdje je bilo svega osim porodične idile.
Na Blatuši je savladao ulične zakone preživljavanja. Koji su, ma kako zvučalo, moralniji nego u današnjim okolnostima. Taj ga poriv, da uspije i pomaže onima kojima je pomoć potrebna, nosio kroz život. A živjelo se dan za dan. Gladan je lijegao i ustajao.
Aldin Đidić junak je naše priče. Zeničko dijete, iz Blatuše.
“Džida” je pomogao ko se god okrznuo o njega. Nije se uhvatio za džep i pomogao samo one koji nisu zatražili. Svima je pomagao i danas pomaže, a on se kroz život borio sam. Išao putem, kroz trnje.
Danas je trebao uigravati tim za nedjeljni derbi u Hrasnici. Derbi sezone. U kojem domaćin Famos, na čijoj je klupi, dočekuje njegov Čelik. Lidera na tablici.
Nogometna groznica trese Hrasnicu i Zenicu. Čelik s Arminom Duvnjakom na klupi na najboljem je putu povratka Čelika tamo gdje pripada. Put vodi preko Hrasnice.
U Srebrenici s prijateljima
Aldin je u petak večer klanjao noćni namaz s prijateljem Edinom Ramićem, zapostio, klanjao sabah i krenuo prema Istočnoj Bosni. Prema Srebrenici, Kasabi Vlasenici, Glogovi, Bratuncu… Iftario je s Dinom, Ramketom i prijateljima na Tuzlanskom kantonu.
Aldin je dijelio pakete hrane djeci, povratnicima, bolesnima… Radi to “Džida” godinama s prijateljima.
Radi to Aldin od kako je stao na noge. Sudbina je odredila da i profesionalno pomaže. Na čelu je Sindikata profesionalnih nogometaša. Rješava i dobija sporove. Brine se da ne završe na ulici. I zbog toga je prozvan “majkom” nogometaša.
Aldin je karijeru počeo u svom Čeliku. Igrao je još u Travniku, Posušju, Žepču, Slobodi… Za dobre igre u kazahstanskom Sahkjtaru dobio je nacionalni pasoš i brojna priznanja. Osvojio je dva prvenstva i super kup Kazahstana. Igrao je 25 evropskih utakmica s Šahktjarom. Bio je kandidat za kazahstansku reprezentaciju, ali on je čekao poziv iz NSBiH. Nije da dočekao, jer su, u vrijeme kada je briljirao u Kazahstanu, kroz bh.reprezentaciju defilirali raznorazni anonimusi.
Igrao je sa Slobodom u Evropi, kao trener spasio Čelik od ispadanja.
Osnovao je, s prijateljima Vitom Paškaljem, Nikolom Vasiljevićem, Josipom Kupreškićem Sindikat profesionalnih nogometaša. Džidić posjeduje A, a ove godine namjerava upisati Profi licencu.
Ovo je mali opus, samo jedna epizoda iz života Aldina Džidića, najperspektivnijeg trenera u BiH. Sportske i ljudske gromade.
(Sportske)
