Zahvaljujući pobjedi nad Parmom, Inter je i matematički osigurao naslov prvaka Italije tri kola prije kraja sezone u Serie A. Trijumf Intera proizašao je iz klupskih odluka, Chivuove sposobnosti da se odmah snađe na klupi jednog velikana, uobičajenih zvijezda poput Lautara, Barelle i Dimarca, te svježine Pija Esposita…, piše Gazzetta dello Sport.
Scudetto broj 21 počeo se rađati u najtežoj noći
Scudetto broj 21 počeo se rađati u najtežoj noći, onoj 31. maja 2025. godine u Minhenu, u finalu Lige prvaka: PSG – Inter 5:0. Tamo se, kako je Simone Inzaghi priznao za Gazzettu, osjetio kraj jednog ciklusa. Simone je to prihvatio odlaskom, a čelnici Nerazzurra planiranjem promjena, jer nisu sve rane iste – neke ostavljaju traume.
Prvi temeljni izbor: novi trener. Nije bilo nimalo zanemarivo kladiti se na Rumuna Cristiana Chivua, heroja “Tripletea”, bivšeg ratnika s kacigom. Osvojio je scudetto s Interovom Primaverom (2021) i spasio Parmu, koju je preuzeo u novembru na pretposljednjem mjestu. Ali je i dalje bio mlad trener sa svega 13 utakmica u Seriji A. Kada je upisao dva poraza u prva tri kola, jedan domaći od Udinesea i jedan nakon preokreta u posljednjih 10 minuta kod Juventusa, mnogi su imali osjećaj da je riječ o pretjeranom riziku.
Chivu je bio inteligentan i nije previše mijenjao Inzaghijev “igrački stroj”
Umjesto toga, Chivu je brzo stekao puni kredibilitet. Bio je inteligentan i nije previše mijenjao Inzaghijev “igrački stroj”, koji je prethodno donio četiri godine zadovoljstva. Naglasio je okomitost u igri, ali prava snaga Intera ponovo je bila automatizam u linijama kretanja, koji je odavno naučen napamet. To potvrđuje i prvo mjesto po broju akcija s više od 10 dodavanja. Ni u jednoj drugoj ekipi lopta ne teče tako fluidno; teško je negdje drugdje pronaći tako uspješne saradnje poput onih između Alessandra Bastonija i Federica Dimarca na dragocjenoj lijevoj strani.
Neuspjeli dolazak Ademole Lookmana iz Atalante mu je na neki način pomogao, poštedjevši ga taktičke reedukacije s kojom su se morali suočiti Conte, Allegri, Spalletti i Gasperini. Cristian Chivu se mogao osloniti na provjereno: 3-5-2. No, opravdao je povjerenje sigurnim vođenjem i čvrstim upravljanjem grupom, čak i u kritičnim trenucima. Pokazao je ličnost i u komunikaciji, koja je bila hrabra i zasnovana na vrijednostima, uz oprostive padove u dosljednosti i pretjerani osjećaj žrtve prema kritičarima.
Na cilju, Chivu se svakako može osjećati kao jedan od glavnih protagonista titule i pokazati par “medalja”: peti je trener u istoriji Intera koji je stigao do titule na debiju (posljednji je bio Mourinho u sezoni 2008/09); prvi je po procentu pobjeda (74%), ispred Contea (68%), Inzaghija (66%) i Mourinha (64%).
Beppe Marotta vukao je maestralne poteze kada je odabir igrača u pitanju
Nakon trenera, trebalo je odabrati igrače. I tu su predsjednik Beppe Marotta i njegova radna grupa dobro postupili, iako nisu uspjeli u dovođenju Lookmana i krila sposobnog za dribling, koji već dugo nedostaje.
Ali ključna tačka bila je druga: u sezoni 2024/25 Inter je skoro do samog kraja bio u igri na tri fronta, ali nije osvojio ništa, pokošen na samom cilju umorom, dijelom i zbog nepouzdanih rotacija, naročito u napadu.
Sa pet prvenstvenih golova Mehdija Taremija (1) i Marka Arnautovića (4), prešlo se na 11 golova Pija Esposita (6) i Ange-Yoana Bonnyja (5), koji su ponudili fizičku i taktičku žrtvu nepoznatu njihovim prethodnicima. Svježina Pija, najljepše iznenađenje, zarazila je sve.
Petar Sučić, koji je donio finale Kupa Italije dovršivši preokret protiv Comoa u uzvratu polufinala, dao je svoj doprinos. Manuel Akanji, odličan ulov, donio je karakter, fizičku snagu koju stari Acerbi više nije mogao garantovati i značajan doprinos u izgradnji napada, što pokazuje i podatak: odbrambeni igrač u Seriji A s najviše preciznih dodavanja. Zahvaljujući pouzdanijim rotacijama (i prijevremenom ispadanju iz Lige prvaka…), Chivu je uspio lakše amortizovati povrede i padove forme svojih zvijezda.
Monstruozni Federico Dimarco i nezamjenjivi Lautaro Martinez
Ali naslovnice trijumfa zauzimaju već dobro poznata imena, počevši od monstruoznog Federica Dimarca: postavio je rekord Serije A po broju asistencija (17), što ga uz postignute golove (6) stavlja ispred učinka Lautara Martineza (16 golova i 4 asistencije). Niko u prvenstvu nije učestvovao u 23 gola, a niti jedan odbrambeni igrač u istoriji nikada nije prešao brojku od 20. U ovoj eksploziji bitnu ulogu je imalo povećanje minutaže koju mu je omogućio Chivu.
Lautaro Martinez, kapiten i najbolji strijelac lige (16), još jednom je bio pokretačka snaga, takođe i zbog svoje sposobnosti povezivanja igre. Bez njega su prosjek bodova i prosjek golova drastično padali. U istoriji Intera, samo su Giuseppe Meazza i Istvan Nyers nanizali pet sezona s dvocifrenim brojem golova. “Toro” je premašio Altobellijevih 128 golova i sada, sa brojkom od 131, ispred sebe ima samo Nyersa (133), Lorenzia (138) i Meazzu (197).
Samo su dvojica stranaca (Nyers i Ibra) završila prve tri sezone u Interu sa dvocifrenim učinkom kao Thuram, koji je krenuo snažno i završio još snažnije, uz jednu pauzu u sredini.
Inter sa i bez Hakana Calhanoglua
Kao i kod Lautara, postoji Inter sa i bez Hakana Calhanoglua koji je, između ostalog, postigao najljepši gol u sezoni protiv Rome. Turčin, kojeg su usporile povrede, vodio je ekipu do luke sa ličnošću iskusnog kapetana duge plovidbe. On je veznjak Serije A s najboljim prosjekom golova: jedan svakih 183 minute. Dragocjen u Calhanogluovom odsustvu, ali i uz njega, bio je Zielinski koji je mnogo napredovao, čak i u golovima: sa 2 na 6. Onaj protiv Juventusa u 90. minuti ušao je u istoriju ovog scudetta.
Impresivan je bio povratak Nicoloa Barelle u finišu, koji je prošao kroz težak period, ali čak ni tada nije posustajao u borbi i trčanju. U svakom slučaju lider. Kao i Bastoni, koji je proživio svoju najtežu sezonu, između grešaka protiv Juvea i Bosne, ali je naročito u prvom dijelu osigurao uobičajeni doprinos u kvalitetu izgradnje napada i liderstvu.
Jedina mrlja: direktni okršaji
Jedina mrlja: direktni okršaji. Osim nevjerovatne pobjede nad Juveom i remija s Napolijem, upisani su samo porazi protiv Milana, Juvea i Napolija. Nikada se ranije nije desilo da Inter osvoji scudetto a da nije pobijedio drugoplasiranu i trećeplasiranu ekipu. Sada se desilo. Nesavršenost koja ništa ne oduzima cjelokupnoj slici.
Inter se ponosi najboljim napadom (81 gol) i najvećim brojem utakmica bez primljenog gola (16). Prvi je u sljedećim kategorijama: udarci u okvir gola, dodiri u kaznenom prostoru, golovi izvan šesnaesterca, unutar njega, glavom i iz prekida. Jedna trka može donijeti iznenađenja, ali trka od 38 etapa donosi samo istinu: pobijedili su najjači.
