I kad se smije i kada govori Zvjezdan Misimović troši minimalno energije. Takav čovjek. Miran. Blag. Skroman. Uz to i pošten. Iskren. I da mu spomeneš da slavnog Ikera Casillasa bole leđa još od kada mu je Miske «prodao lažnjak» na Mestalli, vjerovatno bi se samo osmjehnuo i rekao: «Ma, dobro to…» No, taj potez već odavno je upisan u antologiju. Međutim, Zvjezdan Misimović je energiju imao tamo gdje to i bilo najpotrebnije: na fudbalskom terenu!
NAJBOLJE JE KAD SAM DIKTIRAŠ KRAJ
Prošlog mjeseca našu naciju je obavijestio da završava profesionalnu fudbalsku karijeru! Žao nam je, jer od najomiljenijih bosanskohercegovačkih reprezentativaca bi i sada komotno mogao istrčati na teren Bilinog polja u Zenici. Barem, imamo takav osjećaj.
Stoga nam se, bez obzira što će Miske u junu ove godine napuniti 35 godina, samo “istrglo” pitanje: je li prerano?
“Zavisi… Kao što znate ja sam već jednom završio karijeru, osam mjeseci nisam igrao, pa su me Kinezi nagovorili da nastavim. Ma, nije prerano.
I nije samo razlog to što sam tako dugo ‘u pogonu’, i što sam se već umorio, nego i familija, od koje sam tri i po godine bio razdvojen, dok sam bio u Kini. Najbolje je kad ti sam možeš da diktiraš kad je kraj. A ne kad te moraju otjerati”, veli Miske.
U Sarajevo je došao na proslavu prvog rođendana kćerke Edina Džeke – Une. Feštalo se preksinoć, u klubu “Aquarius Vils”.
“Čuli smo se prije mjesec, Edin je rođendan već tada počeo pripremati. A mi smo baš bili u Makedoniji, pošto je rodica od moje supruge imala vjeridbu. Pa sam svratio u Sarajevo. Sada je puno lakše, nemam toliko obaveza”, govori nam Zvjezdan u Bečkoj kafani Hotela “Europa” u Sarajevu, gdje je tri dana bio smješten.
Sa Edinom je i najviše u kontaktu od raje uz reprezentacije, kao i sa Zlatanom Muslimovićem.
Još donedavno je živio u Kini. Igrao je tri i po godine za klubove Guizhou Renhe iz Guiyanga i Beijing Renhe:
“Ima u Kini svega i svašta. Kineski i evropski fudbal ne mogu se upoređivati. Ali, bilo je to jedno lijepo iskustvo.Upoznao sam mnogo interesantnih ljudi. Guiyang je grad u planinskom području i grad u razvoju, drugačije je nego u Pekingu, koji je metropola. Kada sam odlazio svi su me gledali kao u čudu, ali u Kini je bilo jako fino”.
Nekako se u intervjuima koje je Misimović dao našim novinarima svih ovih godina, najmanje spominje Bayern. A u najvećem njemačkom klubu ipak je proveo osam ljeta…
“Čak i kad sam igrao u pjetlićima SV Nord Lerchenaua, sa sedam, osam godina, zvali su me da pređem u Bayern. Ali je moj otac bio protiv toga. A onda sam sa četrnaest godina prešao u kadete Bayerna. U tom klubu sam potpisao i svoj prvi profesionalni ugovor. Nisam odigrao puno utakmica za prvi tim, možda tri, četiri. Malo ljudi zna da sam bio u prvom timu kad smo, baš u Wolfsburgu, 2002. osvojili titulu. Sjedio sam na klupi”.
Trener je Ottmar Hitzfeld, a na Misketovoj poziciji u Bayernu tada su igrali Sebastian Deisler, Mehmet Scholl, Michael Ballack. Teško je i mogao češće igrati za prvi tim, jer tada je imao tek 20 godina.
“Ali, odigrao sam puno utakmica za drugi tim Bayerna, koji se takmičio u trećoj njemačkoj ligi. Bili smo prvi. Igrali su tada sa mnom i Philipp Lahm, Bastian Schweinsteiger, bila je to dobra generacija”, priča nam Zvjezdan.
Njemačka je njegov dom, tu je rođen i odrastao, veli, pa mu je u Bundesligi i bilo najljepše igrati. A igrao je i za Bochum, Nürnberg i Wolfsburg. No, i Peking, Moskva, Istanbul su imali svojih prednost.
“Jedino što je u Moskvi malo hladno. Međutim, lijepo mi je bilo u Dinamu. Šteta samo što sam se u Galatasarayu tako kratko zadržao. Bilo je nekih problema u klubu, ali nema veze…”
BAŽDAREVIĆ ME ZVAO PRIJE BARAŽA PROTIV IRSKE, ALI…
Znate šta, Zvjezdane, ne možete se baš uvijek pouzdati u Wikipediju, negdje piše da ste odigrali 83., a negdje 84. utakmice, i da ste postigli 25 golova… “Ma, ne znam više ni ja”, kratko će, uz osmijeh.
Prvu utakmicu odigrao je protiv Makedonije 2004., a posljednju deset godina kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, protiv Nigerije. Ipak, nećemo se zamarati statistikom.
Šta nam se desilo u Brazilu?
“U startu priprema nije sve krenulo kako treba… Rekao sam im da smo u kvalifikacijama imali laku grupu, i da pripreme trebaju biti ozbiljne. I ne u Sarajevu. Mislim da je to bio kiks!
Uvijek neka frka, idi tamo, idi vamo, sponzori, fotografisanja, televizije, nemaš svoj mir, tereni nisu bili baš najbolji. A većina drugih reprezentacija pripremala se u miru i tišini, daleko od velikih gradova. Austrija, Švicarska… A za tako veliki turnir trebao nam je mir”, odgovara Miske na naše pitanje.
U Brazilu smo odigrali kako smo – odigrali, no to je stara priča. “Fudbalski savez BiH nam je stvorio dobre uslove. Ali, promijenili smo taktiku, igrali smo nešto defanzivnije. Ne znam. Tako je trener odlučio”.
Kada bi Vas selektor Mehmed Baždarević pozvao u reprezentaciju, biste li pristali, pa po teći put «pokrenuli» karijeru? “Razgovarali smo mi prije baraža sa Irskom, da se vratim u te dvije utakmice… Ali, bio sam uvjeren da to ne bio bio dobar potez, ni za mene ni za Savez”.
Miske je zaslužio oproštaj od reprezentativnog dresa vrijedan pažnje. U Zenici, ili u Sarajevu, ili bilo gdje u Bosni i Hercegovini. “Ima nekih ideja. Pričao sam sa predsjednikom Saveza Dinom Begićem, pa ćemo vidjeti. Nema još ništa konkretno”.
O trenerskom pozivu ne razmišlja. O nekoj funkciji u Fudbalskom savezu BiH razgovarao je još kada se prvi put oprostio od fudbala, ali ni tada, a ni danas takođe nema ništa konkretno. Možda je još rano…
“Treba postojati neka vremenska distanca, pa dobro o svemu razmisliti. Ne treba žuriti. Imam tri, četiri opcije čim ću se baviti”.
“VJEČNA VATRA” ZABORAVA NEMA
Iako je u penziji, i nema više profesionalnih obaveza, Miske kaže da nije lako. “Imam tri sina, od 11, 7 i 3 godine. Dvojica starijih već igraju lopte. I stalno je trka. Hajd’ vamo, hajd’ tamo. Ali, ne forsiram ih”, kaže Miske
Rođen je u Münchenu i u tom gradu će nastaviti svoj život. Ali, na utakmice rijetko ide. “Nisam ja baš ljubitelj tih stadionskih gužvi. Više volim kod kuće pogledati utakmicu. Mada je fenomenalno otić u Allianz Arenu, ali ne ide mi se…”, kaže Miske.
Pretpostavili smo koja su mu dva najljepša događaja koja su vezana uz njegovu profesionalnu karijeru. “Titula sa Wolfsburgom 2009. i doček kod ‘Vječne vatre’ u Sarajevu 2013., kada smo se plasirali u Brazil”.
Kao bomba je, ne baš tako davno, odjeknula vijest da će Misimović potpisati za FK Sarajevo, ali I za beogradsku Crvenu zvezdu: “Razgovarao sam sa direktorom Dinom Selimovićem i sportskim direktorom Abdulahom Ibrakovićem. Ostalo je na tom prijateljskom razgovoru. FK Sarajevo je dobro krenulo, imali su dobre ideje, sve je super izgledalo, ali mislim da sada idu u rikverc!
A Zvezdan Terzić, generalni direktor Crvene zvezde, bio je blizak sa agencijom koja mene zastupa. To se dešavalo kada sam prvi put prestao igrati. Tu negdje je bio i sadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić…” Koji navija za Zvezdu. “Pa, navijam i ja. Ali tada sam bio odlučio da se ne vraćam na teren”.
Kada je Misimović objavio kraj karijere, neko je napisao da odlazi “posljednji fudbalski romantičar”. I bio je to. Nešto kao čuveni Brazilac Ziko, koji je zablistao na Svjetskom prvenstu u Španiji 1982., baš negdje u danima kada je Miske počeo svijet gledati vlastitim očima.
(Slobodna-bosna.ba)
