Italijanski fudbal suočava se s ozbiljnom prijetnjom da ove sezone ostane bez ijednog predstavnika u osmini finala Lige prvaka, što bi predstavljalo presedan u novijoj historiji takmičenja.
Otkako je 2003/04 ponovo uvedena faza osmine finala, Italija je uvijek imala barem jedan klub među 16 najboljih. U 12 od posljednje 22 godine čak su tri tima iz Serie A stizala do te faze. Kontinuitet traje još duže – od sezone 1987/88, kada je Real Madrid eliminisao Napoli u prvom kolu tadašnjeg Kupa evropskih šampiona, nijedna sezona nije prošla bez italijanskog predstavnika u nokaut rundi ili prvom kolu Evropskog kupa.
Sada je taj niz ozbiljno ugrožen. Šokantna eliminacija Intera od norveškog debitanta Bodo/Glimta u doigravanju znači da Juventus i Atalanta moraju nadoknaditi zaostatke iz prvih utakmica kako bi spasili reputaciju italijanskog fudbala.
Juventus u revanšu u Torinu mora nadoknaditi težak poraz 5:2 protiv Galatasaraya, dok Atalanta pred domaćom publikom juri minus od 2:0 protiv Borussije Dortmund. Inter, koji je prošle sezone igrao finale, ispao je ukupnim rezultatom 5:3 – nakon poraza 3:1 u prvoj utakmici i 2:1 na San Siru.
Ozbiljno upozorenje italijanskim klubovima
Ovo je prvi put da je milanski klub eliminisan od tima koji ne dolazi iz jedne od pet najjačih evropskih liga – Engleske, Španije, Njemačke, Italije ili Francuske.
“Italijanskom fudbalu ovo je ozbiljno upozorenje”, rekao je novinar Daniele Verri za BBC. “Juventus mora slaviti 4:0, a Atalanta 3:0. Ako svi ispadnu, to bi bila potpuna katastrofa za naše klubove.”
Simbolika večeri na San Siru dodatno je pojačana prisustvom Ronalda i Christiana Vierija, nekadašnjih zvijezda Intera, što je predstavljalo svojevrsni sudar slavne prošlosti i sadašnje realnosti.
Krajem 1990-ih Inter je za Ronalda i Vierija izdvajao svjetski rekordne iznose, u periodu kada je Serie A bila najpoželjnija destinacija za najveće svjetske zvijezde. AC Milan je 2003. osvojio Ligu prvaka protiv Juventusa, 2005. izgubio finale od Liverpoola na penale, a 2007. ponovo se popeo na evropski tron savladavši isti klub. Ipak, posljednji italijanski osvajač Lige prvaka ostao je Inter pod vodstvom Josea Mourinha 2010. godine.
Ispadanje Intera dolazi uprkos tome što u domaćem prvenstvu ima deset bodova više od Milana i četiri više od aktuelnog prvaka Napolija, koji nije uspio proći ligšku fazu takmičenja.
“Kad govorimo o Italiji i Interu, ovo je jedan od najtežih trenutaka”, izjavio je novinar Vincenzo Credendino. “Možda ne treba razmišljati samo o narednoj sezoni ili dvije, već o tome gdje će italijanski fudbal biti za 10 ili 15 godina. Trenutno nije na nivou vodećih evropskih liga.”
Reprezentacija Italije kroz baraž traži mjesto na Mundijalu
Ni reprezentacija nije u sigurnoj situaciji – u martu je očekuje baraž kako bi izbjegla izostanak s trećeg uzastopnog Svjetskog prvenstva, nakon što je posljednju titulu osvojila 2006. godine.
“Ovo je izuzetno težak period za italijanski fudbal”, rekao je Julien Laurens za BBC Radio 5 Live. “Inter je večeras napadao, ali to nije bilo dovoljno. Posljednjih godina bio je najbolji tim u Italiji, a ni Napoli više nije na istom nivou. Trenutno situacija izgleda veoma loše.”
Inter je u ligaškom dijelu takmičenja ostvario pet pobjeda u osam utakmica i završio na 10. mjestu, dok su Juventus bili 13., a Atalanta 15. Ipak, u doigravanju su svi naišli na prepreke protiv ekipa koje su igrale bržim i intenzivnijim stilom.
“To pokazuje da se nešto mora mijenjati”, smatra Verri. “Imamo strukturni problem. Igramo spor fudbal, a to u Evropi ne prolazi.”
Claudio Ranieri je nedavno istakao da razlika nije u količini treninga, već u intenzitetu kojim se radi i koji se prenosi na utakmice. Prema njegovim riječima, u Engleskoj se radi s drugačijim tempom – i taj tempo ostaje tokom cijelog meča.
Problem sa mladim igračima kojih nema dovoljno
Iako Inter ima znatno skuplji tim od Boda, koji je na San Siru imao devet Norvežana u startnoj postavi, italijanski klubovi sve češće ostaju bez svojih najboljih igrača. Prošlosezonski najbolji strijelac Serie A Mateo Retegui otišao je u Saudijsku Arabiju, Ademola Lookman prešao je u Atletico Madrid, a Tijjani Reijnders napustio je Milan i pridružio se Manchester Cityju.
Dio reprezentativaca i dalje igra u Italiji, ali zvijezde poput Gianluigija Donnarumme, Riccarda Calafiorija, Sandra Tonalija i Reteguija karijere nastavljaju u inostranstvu.
Laurens dodatno naglašava da italijanske akademije ne izbacuju dovoljno kvalitetnih igrača za prvi tim. Kao primjer navodi Sporting, Club Brugge i Bodo, čiji su uspjesi rezultat dobrog skautinga i razvoja mladih talenata.
“Način na koji italijanski klubovi troše novac više nije ono na što smo navikli”, zaključio je on.
